Potvrdila je to direktorica ovog Muzeja Amra Madžarević, koja u razgovoru za Agenciju Fena navodi kakve sve eksponate čuva ova muzejska institucija, s akcentom na one koji se odnose na atentat, te predstavlja redovnu djelatnost i turističke posjete depadansima muzeja.
Ona naglašava da Muzej za obilježavanje 100. godišnjice od Sarajevskog atentata priprema izložbu koja će obuhvatiti ne samo taj događaj, nego i priču o Sarajevu kroz vrijeme, nakon atentata.
"Sarajevo je u posljednjih sto godina preživjelo tri rata, dakle nekih 12 godina je bilo u ratu, no mi želimo fokus staviti na onih drugih 88 godina i neke druge događaje. Naravno, uvod će biti Sarajevski atentat, s kratkim pričama koje prethode samom događaju", ističe ona.
Pored izložbe, u planu je i objavljivanje knjige i uvođenje nekih novih tehničkih dostignuća koja bi ostala trajno u muzeju i nadomjestila nedostatak prostora, s obzirom da je Muzej Sarajevo dosta mali, ali se nalazi na mjestu atentata, te nije moguće njegovo proširenje.
Kada je riječ o eksponatima koji se odnose na atentat Gavrila Principa na Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, najznačajniji predmeti koje Muzej posjeduje izloženi su u njegovom prostoru.
"Nažalost, zbog dužeg vremenskog otklona i važnosti samog atentata, mi nismo u posjedu nekih originala i većeg broja predmeta. Naime, kao što je poznato, atentat se desio 1914., a muzej je formiran 50-ih godina i otvoren 1953. godine, dakle gotovo punih 40 godina od tog događaja. U tom periodu, većina bitnih originalnih predmeta je već našla utočište uglavnom u muzejima u Austriji", navodi Madžarević.
U Muzeju je tako izložen pištolj kojim su ubijeni Franc i Sofija, te nekoliko ličnih predmeta Gavrila Principa, ali i drugi predmeti koji prikazuju život u Sarajevu u to doba. Također, Muzej u Austrougarskoj zbirci posjeduje uglavnom novine, knjige, dokumente i fotografije vezane za taj period, a posjetioci mogu pogledati i kratki film o atentatu.
Prostor Muzeja ujedno krase i voštane figure Franza i Sofije izrađene na način kako su izgledali na dan ubistva, a prema starim fotografijama iz tog doba.
U Austrougarsku zbirku također spadaju i zaostavštine poznatih sarajevskih porodica - Despić, Skarić, Besarović, Škaljić i Jeftanović, dok njen etnografski segment čine odjevni predmeti i oružje koje je pripadalo austrijskim činovnicima, zatim tu je i "austrijska soba" u stilu bidermajer, servisi iz Konaka, te Karađozovo pozorište lutaka.
U ovoj su zbirci i vladini pečati, vojne mape, stenogrami sa sjednica Sabora, projekti pojedinih sarajevskih objekata te fotografije.
Muzejski eksponati raspoređeni su i u druge zbirke - arheološku, etnološku, jevrejsku, zbirku pomoćnih predmeta, orijentalnu te zbirku kolekcionara Stjepana Mezea, umjetničku i zbirku 20. vijeka.
Govoreći o sudbini spomenika podignutom u čast Ferdinanda i Sofije na mjestu atentata, Madžarević ističe da je on postavljen 1917. godine, te da je njegov autor mađarski arhitekta Eugen Bori.
"Već 1918. godine spomenik su srušile srpske jedinice nakon ulaska u Sarajevo. Sačuvan je jedan dio spomenika i nalazi se u Umjetničkoj galeriji BiH", kazala je ona.
Komentirajući sudbinu kamenih stopa Gavrila Principa koje su podijelile sudbinu grada u kojem ih i podignuše, direktorica Muzeja podsjeća da su se Gavrilove stope nalazile ispred Muzeja te da su bile ideja i djelo poznatog likovnog umjetnika Voje Dimitrijevića.
"U toku agresije na Sarajevo stope su uništene. Nakon rekonstrukcije muzeja, izlivene su stope u betonu, ali s obzirom da je originalno umjetničko djelo i ideja autora koji više nije živ uništeno, mi ovom lošom kopijom ne želimo skrnaviti raniju ideju", naglasila je.
Madžarević podvlači da su stope izlivene u betonu smještene unutar muzeja i danas predstavljaju priču o stopama koje također imaju svoju sudbinu.
Predstavljajući najvažnije i najvrednije eksponate u fundusu Muzeja Sarajevo, Madžarević naglašava da mora upotrijebiti staru frazu, koja će možda zvučati "otrcano" - "ali to je kao kada pitate majku koje joj je dijete draže".
"Iako ne govorimo o pojedinačnim emocijama vezanim za eksponate, moram objasniti da svaki eksponat ima svoju vrijednost i važnost. Nijedan izdvojen iz cjeline i muzeja nema važnost, osim za pojedince. Dakle, jednako je važna i vrijedna figurina iz Butmira iz neolita, kao i umjetnička slika npr. Petra Tiješića, dio nošnje iz 19. stoljeća ili recimo ručno pravljeno oružje iz '92. Svaki od njih je kockica u mozaiku o nama, našoj prošlosti i kontinuitetu", smatra ona.
Amra Madžarević navodi da je broj posjetilaca u svim muzejskim depadansima približan. Ipak, dodala je, možda se malo izdvaja Svrzina kuća, s obzirom da je ona vrlo zanimljiva turistima iz evropskih zemalja.
"U svakom od naših objekata može se dobiti informacija za sve druge, tako da naši uposlenici, posebno u Svrzinoj i Despića kući, upućuju posjetioce da obiđu i drugi depadans kako bi mogli uporediti način života u određenim periodima i okolnostima Sarajeva".
Muzej Sarajeva danas čine centralna zgrada sa depoima i pet depadansa - Svrzina kuća, Despića kuća, Muzej jevreja BiH, Brusa bezistan i Muzej Sarajevo 1878-1914.
Svjetski dan "Star Warsa": Znate li koje je njegovo značenje i zašto se baš danas obilježava?
