Oba promotora i prof.dr. Antun Lučić i Gradimir Gojer su se složili oko jedne vrlo bitne stvari. Iznijeli su stavove koji govore o izuzetnoj vrijednosti djela, a sam Gojer je istakao jednu tužnu činjenicu da će knjiga gotovo sigurno teško naići na razumijevanje kod ostale kritike, ali i publike. To je gotovo uvijek slučaj sa djelima koji izlaze iz okvira ustaljenih i omeđenih književnih okvira.
Dragan Šimović je u recenziji ranije istakao: "Rukopisi sa školski raščlanjenim dijelovima dijelovima pisanja: uvod, zaplet, rasplet, glavne i sporedne uloge – ne postaju umjetnička književna djela već literarni sastavi za osnovne i srednje škole“.
Šetka piše drugačije. Savremenije. Karakterizira ga pomična ili lebdeća proza, koja se smišljala "u letu" tokom samog procesa nastajanja djela. Prof. Lučić kaže za autora da je on jedna vrsta bakljonoše u našoj književnosti. Autor svojim djelom i stavom odlazi u ironično i kritično, a sve to da bi napravio sintezijski odnos sa stvarnošću. Lučić još ističe da je vrijednost romana u tome što se trudi pokazati svu vrijednost i nedostatke današnjeg izlomljenog i napaćenog društva.
