Zatvaranje Galerije, jedne od sedam institucija kulture od državnog značaja kojima vež 16 godina nije riješen status, posljednji je i očajnički potez njenih uposlenika i uposlenica koji već godinama pokušavaju skrenuti pažnju na loše stanje u kojoj se ova institucija nalazi. Od početka ove godine Galerija je bez direktorice, a novu može imenovati nadzorni odbor kojeg, „zahvaljujući“ nebrizi vlasti nemaju od 2004. godine.
„U narednom periodu zatvorićemo jedan segment svog djelovanja, posjetu za javnost. Opredjeljujući se na ovaj potez želimo skrenuti pažnju na odnos države Bosne i Hercegovine, prema kulturi, kulturnim institucijama i kulturnoj baštini, i na potrebu da se u tom odnosu nešto mijenja. Iz ovog razloga pozivamo i druge kulturne ustanove, kolege, umjetnike i javnost da nas u tome podrže i zahvaljujemo se onima koji su to već učinili“, kaže kustosica Maja Abdomerović, i podsjeća da Umjetnička galerija nije samo izložbeni prostor, već muzejska institucija.
Istrošen entuzijazam
„U finansiranju ovakve institucije trebalo bi jasno odvojiti finansiranje koje obuhvata obaveze prema zaposlenicima i režijske troškove, i ono koje se tiče programa i pojedinih projekata. Ovo prvo zavisi najviše od nadležnih ministarstava. UGBiH, na ime ovih rashoda, od godišnjeg prosjeka koji iznosi 450 000 KM potrebnih za funkcionisanje Galerije, dobija jedino od Vijeća ministara, odnosno Ministarstva civilnih poslova, 150 000 KM i Kantonalnog Ministarstva kulture i sporta 51 200 KM“, kažu iz Umjetničke galerije, napominjući da samo režijski troškovi godišnje iznose više od 65.000 KM.
„UGBiH se dijelom i sama finansira, i to sa procentom od 20-30 odsto što je visok procenat i za muzeje puno bolje razvijenijih zemalja. Međutim, i pored toga ukupan iznos nije ni blizu potrebnog, te treba reći da likovno kulturno blago svesrdno sve ove godine čuvaju volonteri i entuzijasti, s obzirom da zadnjih godina po pola godine nemaju plate koje su inače umanjene za 20 odsto i ispod su prosjeka Kantona i kojima je oduzet topli obrok, a zdravstvenog osiguranja također nemaju isti toliki period godine!“, ističu iz Umjetničke galerije, te dodaju da je sredstva za projekte i programe moguće ostvariti apliciranjima na razne grantove, saradnjama i partnerstvima, što stručni tim UGBiH redovno i radi:
„Zahvaljujući angažmanima, apliciranjima i grantovima, depo sa djelima UGBiH je u odličnom stanju, opremljen modernim uređajima koji proizvode idealne uslove vlage i temperature za djela, a nadamo se da ćemo na sličan način uspjeti opremiti i izložbene sale kako bismo u budućnosti mogli odgovoriti na visoke zahtjeve za gostovanja svjetskih izložbi“, pojašnjavaju iz Galerije BiH. Kao poseban problem ističu činjenicu da mnoge grantove ne mogu dobiti, jer ih oni kod kojih apliciraju smatraju budžetskim korisnicima, i kao takve ih odbijaju u korist nevladinih organizacija.
Pusta obećanja
Nakon najave zatvaranja, osim dodatnih obećanja za povremenu 'socijalnu pomoć', nije bilo nikakvih naznaka da bi se neko ozbiljno mogao pozabaviti konačnim rješenjem statusa Galerije i pitanjem njenog osnivača, bez čega je nemoguć normalan nastavak rada. Do tada, nacionalna galerija ostaje zatvorena za one za koje su 65 godina njena vrata bila širom otvorena:
„Ulaz u UGBiH je besplatan za sve posjetioce od njenog osnivanja, 1946. godine i vremena kada je bilo normalno da umjetnost bude dostupna svima, a ne da ona mora predstavljati komercijalne, marketiške projekte kojima je svrha zarada novca. Vremena i sistem su se danas svakako promijenili“.
Upravo zbog činjenice da uposlenici „Galerije bez kormilara“ koja je već mjesecima bez direktora (posljednji upravni odbor koji jedini može imenovati direktora raspušten je 2004. godine) uspijevaju tu instituciju u životu 16 godina, uz masovnu podršku javnosti doživjeli su i brojne napade od kolega koji su ih optužili da nisu bili u stanju osigurati samoodrživost. Na ove napade, kažu, ne žele odgovarati, već su ponudili informacije na osnovu kojih svako može zaključiti kolika je u svemu njihova krivica.
Koliko je izložbi održano proteklih godina, od World Press Photo, preko „Videonala“ Voje Dimitrijevića, izložbe Michelangela Pistoletta i Maje Bajević, pa do Milomira Kovačevića Strašnog čiju je izložbu „Staršni izbori 1990.“ koju je posjetilo 3500 ljudi, znaju uposlenici Galerije i oni „neživi“ koji su u nju ulazili proteklih godina.
Rasipanje kulturnog blaga
Sve to na kraju biće nevažno kad jednog dana, ukoliko se ovakva nebriga vlasti nastavi, na mjestu Umjetničke galerije BiH bude još jedan tržni centar nekog tajkuna, a neka od 6000 djela koja se sada tu čuvaju budemo mogli vidjeti rasute po muzejima širom svijeta, kao što Povelju Kulina Bana možemo vidjeti samo u Saint Petersbourgu.
Mnogima u ovoj državi očito je stalo da izgubimo i ono malo kulturnog blaga koje nam je nekim čudom ostala u posjedu. Sličan potez najavljuju i ostale institucije kulture od državnog značaja. Ključ u vratima Umjetničke galerije BiH danas, i drugih institucija sutra, mrlja je na obrazu ranijih i trenutnih vlasti, dijelom i onih koji su na njenom čelu bili proteklih godina i koji su zasigurno koliko se god trudili mogli i morali učiniti mnogo više, ali i svih nas koji mirno gledamo kako jedan po jedan nestaju simboli bh. državnosti.
Slavna američka glumica ponosno pokazala trudnički stomak: Ovaj trend i dalje vlada širom svijeta
Pjanić prvi put priznao da je plakao zbog transfera karijere: Srce mi se kidalo
