Osim Davea, sa prvog nastupa još uvijek pamtimo inventivnu i razigranu svirku vibrafoniste Stevea Nelsona, a od Scoa i ekipe (sa 70-godišnjim Steveom Swallowom na basu) energične izvedbe stvari Chicken dog i Pretty out, autorskih kompozicija sa velikom primjesom country bluesa.
Sudeći prema programu, postoji mogućnost da će 15. Jazz Fest kvalitetom ne samo nadmašiti prošlogodišnji, nego i biti najbolje izdanje festivala još od 2008. godine, kada smo bili u prilici prisustvovati velikom broju nesvakidašnjih koncerata genijalnih umjetnika poput Mishe Mengelberga, Hana Benninka, Davea Douglasa... Program te godine bi se mogao labavo okarakterisati kao posvećen pijanistima (maloprije pomenuti Mengelberg te izvrsni Django Bates i Brad Mehldau). Jubilarno izdanje Jazz Festa je, naprotiv, u znaku gitare. John Abercrombie sa svojim kvartetom, Ralph Towner, gypsy jazz ansambl Rosenberg Trio, fusion gitarista Scott Henderson (Henderson/Berlin/Chambers Super Trio), Pepe Habichuela Flamenco Quintet (u saradnji sa Daveom Hollandom) i Stian Westerhus su razlog zbog kojeg bi se ova godina mogla imenovati "godinom gitarista".
Ipak, da ne bi došlo do programske jednoličnosti, raznovrsnost repertoara obećavaju najavljeni performansi sljedećih muzičara: popularnog kamerunskog basiste i pjevača Richarda Bone, od kojeg možemo očekivati i prvoklasni "one-man show", sa naglaskom na improvizaciji i neposrednoj komunikaciji sa publikom, braće Josepha i Jamesa Tawadrosa, majstora neja Kudsija Ergunera i njegovog trija, senegalskog pjevača Cheikha Lôa te trija Schiefel/Hadžić/Yankoulov.
Grafičko rješenje plakata za ovogodišnji festival (kreativni tim agencije Communis Sarajevo) prikazuje torzo sa rojem leptira umjesto glave, konotirajući efemernost i transcendentnost, estetski užitak prouzrokovan slijedom tonova koji pune tišinu, istovremeno nastajući i nestajući u vremenu. Nezamjenjiva uloga Jazz Festa u kulturnom životu Sarajeva i BiH postaje još važnija u momentu kada su sasvim očiti problemi poput krize kulturne produkcije i sveprisutne društvene nepravde. Emancipacijski potencijal jazza, najevidentniji u free jazzu od njegovog nastanka 50-ih godina prošlog stoljeća, postoji i danas. Riječima Muhammada Alija, nadajmo se ne samo da "lebdi kao leptir", nego i da "ubada kao pčela".
