Po formalnom obrazovanju skulptorica Lana u svojim Topografijama ljudskih lica primarno, ali ne i jedino, eksperimentira skulptorskim medijom (reljef). Postavljajući ploče medijapana jedne povrh drugih, od dvomdimenzionalnih elemenata, ona stvara trodimenzionalni svijet.
Tako njeni reljefi postoje u realnom prostoru, što i jeste bitna karakteristika skulpture kao medija. Takvoj strukturi dodaje boju i to ahromatske tonove, koji uslijed gradacije od tamnog ka svijetlom tonu stvaraju dodatno utisak prostornosti. Boja u Laninom radu postaje važan faktor vizuelne prezentacije i to njen iluzionistički dio, čime su granice između slikarstva i skulpture dodatno pomjerene. Ova dva klasična likovna medija se međusobno prožimaju, nadograđuju i neminovno stvaraju interesantne rezultate.
Tematski se ova kreativna rješenja bave portetom-vječitom temom likovnih umjetnosti. Međutim, ni na ovom planu autorica ne ostaje na usko ograđenom shvatanju teme. Njena lica su u potpunosti dekonstruisana, prožeta ličnim doživljajem. Ona su poput "zemljine površine čiji reljef modelira vrijeme i unutarnja tektonika, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u obliku, volumenu i teksturi".
Topografije ljudskih lica, njihova vanjska i unutarnja struktura daju jedno u potpunosti individualno doživljavanje teme, forme, medija i materijala.
Stav umjetnice da pojedinac specifično stvara i da pojedinac specifično stvoreno doživljava, djeluje kao najprikladnija pozivnica da upotpunite ovaj događaj.
Izložba će biti postavljena patneest dana.