{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bosanski umjetnici u Danskoj dobivaju 40 hiljada eura godišnje

F
17.3.2012. u 08:50
1
7
Bosanski umjetnici u Danskoj dobivaju 40 hiljada eura godišnje
1
Bosanski umjetnici u Danskoj dobivaju 40 hiljada eura godišnje
Počasni gosti ovogodišnjeg festivala "Sarajevska zima“ su umjetnici iz Danske, među kojima je u glavnom gradu BiH boravila i kustosica Tijana Mišković.
Tokom studiranja (od 2001. do 2008.) na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Kopenhagenu odlučila se baviti kustoskim radom, produkcijom izložbi te organiziranjem kulturnih događaja. Od tada započela je njena saradnja s bosanskim studentima, čiji rad posljednjih godina veoma uspješno promovira u Danskoj.

Bosanci Ismar Čirkinagić, Vladimir Tomić, Ersan Šarac završili su studije na Kraljevskoj akademiji umjetnosti, na kojoj među 25 primljenih studenata godišnje - najmanje je jedan student bosanskog porijekla.

"Osim njihovog rada, na danskoj kulturnoj sceni prepoznat je talenat i Bosanaca koji su se školovali na Likovnoj akademiji u Odensu. To su Amel Ibrahimović, Alen Aligrudić, dok naredne godine studije na ovoj akademiji završava Sarajlija Nenad Milčević", kaže Feni Mišković.

Naglašava da se bh. umjetnici tematski ističu i razlikuju od drugih umjetnika u Danskoj, po tome što se u svojim radovima direktno ili indirektno dotiču teme rata na Balkanu i njegovih posljedica.

Također, postoje i oni koji se bave temom pripadnosti što je, smatra Mišković, sasvim normalo jer vode porijeklo iz neke druge kuture i nalaze se zatečeni između dvije ili više kultura.

Poznato je da ne samo u Danskoj već u svijetu umjetnici ulažu u karijeru motivirani svojom radom i željom za izražavanje, što znači da im uglavnom zarada dolazi u drugom redu.

"Uzimajući u obzir tu činjenicu, na danskoj umjetničkoj sceni bosanski umjetnici nalaze svoje mjesto na potpuno istom nivou kao i njihove kolege drugih nacija, ako ne i bolje", kaže Mišković.

Osim komercijalne umjetničke scene, gdje se radovi kupuju i prodaju, postoji jaka podrška od države, gdje se putem “Arts Council” kanalizira finansijska pomoć umjetnicima.

"Takav legat 2010. godine dobio je Ismar Čirkinagić. To je takozvani trogodišnji radnički legat, koji omogućava umjetniku u periodu od tri godine da dobija novčanu nadoknadu od Ministarstva kulture u vrijednosti oko 40.000 eura godišnje za pokrivanja režija, produkciju radova i drugih troškova", istakla je Mišković.

Prodaja djela bosanskih umjetnika prati tok generalnog tržišta. Klijentelu čine kolekcionari i institucije, dok postoji manji broj ljubitelja umjetnosti koji povremeno "investira" u umjetnost.

"Do 2008. imali smo veliki 'boom' u svijetu umjetnosti i tada su umjetnici kao Ismar Čirkinagić dobro prodavali. Kasnije je prodaja opadala, dok se sada ponovo pojavljuje interes za kupovinu njihovih djela. Zapravo, do 2008. godine prodaja u komercijalnim galerijama išla je oko 50 posto privatnim kupcima, a oko 50 posto državnim institucijama. Padom kupovne moći (ili strahom od krize) u privatnoj sferi, smanjene su investicije od nekih 25 do 30 posto, ali Danska je napravila iskorak u tome, povećavajući svoja ulaganja na 60-70 posto“, kaže Mišković.

Najveću mogućnost na poslovnom tržištu garantuje teoretski odsjek akademskog obrazovanja, jer ostavlja širi prostor za bavljenje profesijom, od mogućnosti obrazovnog djelovanja, kustoskog rada do art menadžmenta.

"Dok kod ima rada u ateljeu, tj. umjetničke produkcije postoji ustaljena tradicija da se više pažnje obraća tradiconalnim disciplinama kao što su slikarstvo, skulptura, fotografija.

Sudeći po komercijalnom uspjehu na drugom mjestu na tržištu cijenjeni su videoumjetnost, instalacije, performansi. Unatoč tome, umjetnici na danskoj sceni, kaže, ne spekulišu na taj način, da odabiru svoj način izražavanja prema tržištu.

"Za sada nisam upoznala nikoga s prostora bivše države ko je izrazio želju, da se bavi poslom kustosa, odnosno delikatnim poslom stvaranja veza između umjetnika, izložbenih prostora, državnih institucija, fondova/donera, te publike. Možda sam jedina od naših ljudi u Danskoj koja se bavi upravo ovakvom vrstom posla“, ističe Mišković, koja je rođena u Slavonskom Brodu, ali je do rata živjela u BiH.

Ovo nije njen prvi dolazak u Sarajevo, u kojem je boravila i tokom festivala „Pravo ljudski“, kada je predstavila videorad “My Lost Generation” Vladimira Tomića.

"Bilo mi je veliko zadovoljstvo upoznati ekipu organizatora festivala, koji je po meni, veoma važan internacionalni festival dokumentarnog filma ljudskog prava. Njihovo gostoprimstvo i iskrena želja za razmjenu iskustava pozitivo me je iznenadilo, pa sam bez dvoumljenja prihvatila pozivnicu za gostovanje i povodom "Sarajevske zime“, rekla je Mišković.

Nažalost, kaže da se u Danskoj veoma malo zna o umjetničkoj sceni u BiH, u kojoj uopće ne postoji razmjena studenata sa studentima likovnih akademija u Danskoj.

"Godine koje su za nama ostavile su jedan dubok trag, koji se najbolje vidi u apatiji društva i stavu da se tu ne može ništa uraditi. To je najveći konkretni neprijatelj u BiH, a ne nekopetentni kadrovi, bezidejni ministri i sl. Kad bi se uspio probuditi taj entuzijazam koji nam nedostaje, vidjeli bismo da bi svi htjeli da se ukrcaju na taj voz, čak i oni od kojih najmanje očekujete, jer se svi više vole voziti vozom, nego čekati na stanici, zaključila je Mišković.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: