Prošlo je 25 godina od premijere filma "Se7en": Jeste li u međuvremenu gledali bolji triler?
Prošlo je tačno četvrtina vijeka kako je neo-noir detektivska priča pokorila kina širom svijeta, odvodeći publiku u paklenu verziju metropole u kojoj uvijek pada kiša, gdje se zrakom širi smrad nemorala i u kojem nije baš svako mogao pronaći i dati smisao vlastitom životu. Polovinom septembra 1995. godine objavljen je mračni triler Davida Finchera o dvojici detektiva u traganju za serijskim ubicom.
Misteriozni psihopata u religioznom ludilu ubija ljude ako su dokazano zgriješili po jednom od ukupno sedam smrtnih grijeha, a broj sedam ispisan slovima bio je nešto najbolje što se moglo pročitati na uskim naljepnicama VHS kaseta. Film je u prvom vikendu zaradio trinaest miliona dolara, a na filmskoj stranici IMDB kotira visoko, na 22. mjestu najboljih filmova svih vremena. Legitimno pitanje je jesmo li zaista imali bolji triler od Fincherovog, a ukoliko se on i dogodio, da li je a njegova specifična atmosfera postignuta posebnom hemijskom obradom filmske trake ili je rezultat uznapredovale digitalne tehnologije?
“Ernest Hemingvej je jednom rekao: ’Svijet je dobar i vrijedan borbe’. Slažem se sa drugim dijelom rečenice.“
Detektiv Somerset (Morgan Freeman) je specijaliziran za rasvjetljavanje ubistava i nalazi se samo sedam dana od zaslužene penzije, a na njegovom oronulom licu se najbolje vidi svaka minuta staža. Vidio je previše loših stvari i najgore naličje pakla kojeg je u stanju proizvesti mračna strana ljudske psihe, u gradu u kojem da bi postojali luksuzni "penthousei“, moraju postojati i vlažni podrumi u kojima ljudi dobivaju naličje štakora. On je na odlasku, a David Mills (Brad Pitt) će ga zamijeniti kao "svježa istražiteljska krv", nakon samo još jednog slučaja. Mills nagovorio svoju prelijepu suprugu Tracy (Gwyneth Paltrow) da se dosele u veliki grad kako bi on mogao raditi na važnim slučajevima.
Dijabolični sumanuti ubica inscenira bolesna ubistva, birajući žrtve koje predstavljaju sedam smrtnih grijeha. Tako će svoju prvu žrtvu, pretilog muškarca, tjerati da jede špagete do trenutka kada će se njegov želudac rasprsnuti kako bi mu dao lekciju o proždrljivosti. Druga žrtva je bio advokat koji je natjeran da reže vlastito meso kako bi bio kažnjen za pohlepu, nakon čega Somerset uviđa kako će se dogoditi još pet groznih ubistava, jer religiozni fanatik mora pokazati kako će završiti još pet praktikanata smrtnih grijeha, među kojima su požuda, lijenost, ponos, gnjev i zavist.
Bludne radnje su kažnjavane na najbrutalniji način uz pomoć pojasa s oštricom u predjelu spolovila. Bludnik je pod prijetnjom smrću bio prisiljen općiti s prostitutkom, i to uz pomoć pojasa na kojem se nalazila oštrica. Lijeni pedofil je natjeran da leži u krevetu nepomičan godinu dana dok njegovo meso i um nisu došli do faze fiziološkog raspadanja, a glumac koji je portretirao lik je pothranjeni Michael Reid MacKay. On je producentima na njihov upit o tome da li može izgubiti još malo na težini, jednostavno rekao da to njegovo tijelo sa samo 44 kilograma neće izdržati.
Priča je imala sve elemente klasičnog detektivskog filma, dok nije napravljen svojevrsni presedan u pisanju scenarija u istom žanru. Ubica John Doe (Kevin Spacey) se, naime, sam preda, ušetavši u policijsku stanicu krvav do struka, što će detektive odvesti do raspleta neslućenih razmjera, u kojem će također biti kažnjena dva grijeha. Zavist zbog trudne supruge i bijes detektiva Millsa integrisaće Tracyna glava u kartonskoj kutiji, koju će dostavljač isporučiti na dogovoreno mjesto na ledini izvan grada. Kevin Spacey se tada proslavio još jednom ulogom negativca, u filmu "Privedite osumnjičene" kao Keyser Söze.
Scenarista Andrew Kevin Walker je bio inspirisan danima koje je proveo u New Yorku dok se pokušavao afirmisati u svojoj branši, a njegova priča reflektuje moralnu dekadenciju grada u kojem se sve raspada i u kojem ništa nije kako bi trebalo biti. Pored scenarija, revolucionarna je bila i uvodna špica filma u kojoj su uz imena ekipe filma predstavljene krupno snimljene scene ritualnih i kompulzivnih radnji ubice, poput pisanja religioznih citata uz muziku benda Nine Inch Nails. Zanimljivo je da je tada mlađahni Brad Pitt na snimanju ozbiljno povrijedio ruku na automobilsko staklo koje mu se zabilo u meso do kosti, pa je scenarij prepravljan shodno potrebi da njegova ruka bude u zavoju.
Filmski autori danas su rijetko toliko okupirani viizijom i detaljima u svojim filmovima, a i za karakterni razvoj likova kao da ima sve manje vremena. Donekle, atmosfera i glavne odlike kriminalističkog žanra unaprijeđeni je u televizijskim serijama, dok su filmovi "blijedi" i ne postižu željeni psihološki efekat kod gledalaca. Često, u nedjeljnim popodnevnim satima neki ljudi konstatuju da bi željeli pogledati neki film, kao što je to bio "Seven“ onda kada su ga gledali prvi put.
