Klix.ba vam predstavlja svoj film o Dževadu Karahasanu, piscu koji je dušom živio Bosnu
Film je urađen u produkciji portala Klix.ba, režirao ga je Davorin Sekulić.
Karahasan je nedavno u Austriji posthumno nagrađen demokratskom nagradom Fritz Csoklich te je u sklopu ceremonije prikazan i film u produkciji portala Klix.ba u saradnji sa medijskom grupacijom Styria (Kleine Zeitung, Die Presse i Die Furche).
Spomenuta nagrada se inače dodjeljuje za posvećenost toleranciji i humanosti, koju je naš književnik Dževad Karahasan istinski živio. Karahasan je neumorno promovirao humanost te ljekovitost lijepe riječi. U centru njegovog pisanja su ljudi te njihova sloboda u čudesnoj složenosti svijeta.
Premali je bilo kakav format i prostor koji bi mogao dočarati širinu i veličinu Karahasanovog djela, a riječi njegovih prijatelja, studenata i kolega najbolje ilustruju kakav je Karahasan bio ne samo književnik, već i profesor, kolega i prijatelj.
U filmu kojeg vam predstavljamo o Karahasanu govore Mile Babić, prijatelj i kolega, zatim Karahasanova posljednja doktorantkinja Merima Handanović, zatim profesor Sanjin Kodrić kojije bio u Karahasanov učenik te još jedan njegov učenik, germanista Naser Šečerović.
Poseban fokus u filmu je veza između Karahasana i Sarajeva, grada koji je ovom književniku posebno značio. Grada iz kojeg je Karahasan odlazio i u koji se uvijek vraćao i koji je bio njegova vječna inspiracija. U filmu je naglašeno kako je Karahasan bio u isto vrijeme i reliogiozan i radikalni skeptik, a on je taj paradoks objedinjavao u svojim romanima.
Uz Karahasana se postajalo boljim, jer je svoj odnos prema ljudima više bazirao na pitanjima, nego na odgovorima, a kako je to u praksi izgledalo najbolje je opisao njegov prijatelj Mile Babić, koji kaže kako je postao boljikatolik uz Karahasana, a Karahasan uz njega bolji musliman.
Karahasan je svoju mističnost crpio iz svih ovdašnjih tradicij ai neumorno je radio na njihovoj povezanosti i zajedničkoj niti.
Dževad Karahasan je rođen u Duvnu (Tomislavgradu). Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu, stipendist DAAD Berlin, pisar (Stadtschreiber) grada Graza, fellow na Wissenschaftskolleg zu Berlin, lektor za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Slavistici Georg-August Univerziteta Gottingen.
Knjige su mu prevedene na više od petnaest jezika. Dobio je više nagrada za svoj književni rad. Za Istočni divan je 1990. dobio Nagradu za jugoslavenski roman godine. Pisao je drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvovao kao pozorišni reditelj. Preminuo je u Grazu 19. maja u 70. godini života.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
