{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Filmska kritika: Očaravajuće putovanje polarne ljubavi

S
19.6.2006. u 22:04
0
0
Filmska kritika: Očaravajuće putovanje polarne ljubavi
0
Filmska kritika: Očaravajuće putovanje polarne ljubavi
Dokumentarni film Luca Jacqueta, "Carsko putovanje" predstavlja jedno od najljepših i zasigurno najboljih ostvarenja, ne samo dokumentarnog filma, već uopće filma.
Evidentno je da je teško biti inventivan kada je u pitanju pravljenje dokumentarnog filma, ali se fantastična francuska ekipa potrudila da dokaže suprotno. Snimiti film o pingvinima na najhladnijoj tački planete Zemlje je, bez imalo dvojbe, herojski poduhvat. A, snimiti odličan film je majstorstvo vrijedno svake pohvale.

Filmska priča bi se vrlo jednostavno mogla formulirati kao priča o putu koji pingvini prelaze svake godine iznova kako bi došli do uvjeta u kojima se mogu pariti. No, ovaj film je sve osim te banalne fabule. Ovo je priča o ljubavi koja ni na –40 stupnjeva ne umire, već se neviđenim naporima tijela i uma (vjerujte, nakon ovog filma definitivno znate da pingvini imaju um!) bori da preživi i produži trajanje svoje vrste. Neviđena snaga životinjske ljubavi i požrtvovanosti je zapanjujuća.

No, i pored epopeje o polarnoj ljubavi koja traje hiljadama godina iznova, "Carko putovanje" nam donosi jedinstven vizualni užitak kojim se malo koji dokumentarni film može pohvaliti. Prelijepi, dugi kadrovi, široki planovi i jedinstvene boje kakve samo netaknuta priroda još ima, same po sebi predstavljaju divnu i skladnu priču. Baš poput one o pingvinskoj ljubavi.

Redatelj se potrudio da svoj film obogati još jednim detaljem, koji je čest u dokumentarnim filmovima, a to je narator i naratorica koji su zapravo unutarnji glasovi dvoje pingvina, naših "protagonista" priče. Unutarnji glasovi ovo dvoje pingvina su puno više od puke naracije koja nam tumači radnju; oni su pravo lirsko umijeće koje često ne nalazimo ni u poeziji, a kamoli dokumentarnom filmu. Veoma precizno odmjerena količina lirskog (upravo onoliko koliko je potrebno, pa da bude na rubu patetičnog, ali da nikada ne pređe tu granicu!) je još jedna odlika vještog, prije bi se reklo dramaturškog nego redateljskog, odabira.

Ljepotu ovog neponovljivog putovanja u ljudima nepoznati svijet polarne ljubavi, svojim muzikom je obogatila Emilie Simon.

Pogledati ovaj film znači zaviriti u jedan sasvim novi svijet za koji mnogi ne znaju ni da postoji; svijet prepun emocija i životnog elana; svijet od kojeg bi i naša vrsta mogla mnogo toga da nauči.

Piše: Naida Lindov

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: