{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U srcu Hercegovine: Prirodni biser vodopad Kravice godišnje posjeti 200.000 turista

A
29.9.2014. u 11:28
262
49
U srcu Hercegovine: Prirodni biser vodopad Kravice godišnje posjeti 200.000 turista
262
Prirodni biser smješten u srcu Hercegovine, vodopad Kravice godišnje posjeti čak 200.000 turista koji u Bosnu i Hercegovinu, odnosno taj kraj pristižu iz cijelog svijeta. Najbrojniji su ipak, Česi, Slovaci, Poljaci, Italijani... kao i posjetioci iz država sa cijelog prostora Zapadnog Balkana, odnosno nekadašnje biše Jugoslavije. 
Nerijetko se zna desiti da je u ljetnom periodu na Kravicama prava gužva, jer kako za Anadoliju kaže Nevenko Barbarić, načelnik Općine Ljubuški bude situacija kada u jednom danu na vodopad Kravice stigne 60 autobusa sa posjetiocima.

Vodopad Kravice, najatraktivniji su lokalitet na Trebižatu, tri kilometra nizvodno od Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost.

Visina vodopada kreće se od 26 - 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod vodopada promjera 120 metara.

Preko sedronosnog sloja od dna do vrha vodopada izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz vodopad su nikle konopljika, smokve i topole.

Nekada su uz vodopad bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna.

Za stvaranje vodopada najznačajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako vodopade, uz Trebižat takve vodopade pravi i Pliva te Krka. Sedra je karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3).

Zanimljivo je reći da su poduzetnici Jelić i Srinčić 1905. predali zahtjev austro-ugarskoj vlasti da im se ustupi slap Kravica za gradnju pogona za preradu pamuka i jute.

Unapređenje ponude vodopada Kravice



Načelnik Općine Ljubuški Nevenko Barbarić u razgovoru za Anadoliju naglašava kako je u proteklih šest godina urađeno mnogo toga da se vodopad Kravice urede za turističke posjete. 

"Slika vodopada Kravice u tome periodu se mnogo promijenila: na lokalitetu su izgrađene pristupne staze, stepenice, sanitarni čvorovi, a učinjeno je mnogo i na realizaciji zaštitnih projekata. Na ulazu u vodopad napravljene su kućice u kojima se posjetiocima nudi kupovina domaćih proizvoda poznatih sa ovih prostora Hercegovine, u okviru čega dominiraju poljoprivredni proizvodi i voće. Općinsko vijeće Ljubuški donijelo je odluku kojom je uspostavljeno javno poduzeće Parkovi koje upravlja vodopadom Kravice. Određena je simbolična naknada od prošle godine za ulaz na vodopad, ali stvarne financijske efekte očekujemo tek iduće godine", istakao je načelnik Barbarić. 

On navodi kako se i uz pomoć Ministarstva turizma Federacije BiH radi na uređenju i zaštiti vodopada Kravice.

Načelnik naglašava kako Općina Ljubuški ima niz planova kojim se želi unaprijediti infrastruktura na vodopadu Kravice kako bi taj lokalitet još više zadovoljavao usluge posjetilaca. Tako za uređenje staza, osvjetljenje vodopada... nedostaje oko 500.000 KM (oko 250.000 eura). 

U planu su i izgradnja auto-kampa na ulazu u Kravice, na lokalitetu koji je u vlasništvu Općine Ljubuški, kao i ugostiteljskih sadržaja na prostoru u blizini sadašnjeg parkinga: planirana je gradnja kaskadnog objekta sa restoranom i baštom kako se ne bi narušio ambijentalni sadržaj samog vodopada, a bio bi na raspolaganju gostima cijele godine. 

U Općini Ljubuški navode kako se za turiste ne trebaju boriti, jer oni dolaze sa svih strana, ali nastoje da im ponude što kvalitetnije sadržaje za vrijeme njihovog boravka na vodopadu Kravice. 

Koridor V c u funkciji razvoja



Veliki broj posjetilaca, ali i turistički razvoj Ljubuškog temelji se na blizini Međugorja, ali i Jadranskog mora, a odnedavno i graničnog prijelaza Bijača koji Bosnu i Hercegovinu dijelom koridora V c povezuje sa Republikom Hrvatskom. Stoga se cijeni kako će broj turista koji će posjećivati u narednom periodu područje Ljubuškog biti još veći.

"Posebnu pažnju u realizaciji projekata usmjerit ćemo na južnu stranu: tu je koridor V c i kada se napravi krak do Počitelja to će, sasvim je sigurno povećati interes za prostor i potencijal Ljubuškog. naime, velika većina prometa, ne samo teretnog nego i putničkog će biti usmjerena ka Ljubuškom i naš je cilj da se u naredne dvije do tri godine osiguraju sredstva za plansku dokumentaciju kako bi se projekti što prije realizirali, odnosno kako bi smo spremno dočekali ono što će uslijediti", naglasio je načelnik Barbarić.

Iako u neposrednoj blizini vodopada Kravice prolazi autoput na koridoru V c, načelnik Općine Ljubuški, naglašava kako se potvrdilo ono što je naglasio još prije više od dvije godine kada je trajala izgradnja na tom lokalitetu mosta prema graničnom prijelazu Bijača. 

"Uvjeren sam da je sam vodopad Kravice zaštićen. Ni na koji način nije ugrožen, a to su potvrdili i izvođači radova koji su bili angažirani na poslovima izgradnje koridora V c", ocijenio je načelnik Barbarić. 

Osim vodopadom Kravice Ljubuški se može pohvaliti i brojnim drugim sadržajima koji su primamljivi turistima iz cijelog svijeta. 

To je prvenstveno Arheološka zbirka Franjevačkoga samostana Humac kod Ljubuškoga, popularno nazvane Muzej na Humcu, osnovana je 1884., četiri godine prije Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Osnovao ju je fra Anđeo Nuić, a njezin najznamenitiji kustos bio je fra Bonicije Rupčić, čija se poprsja nalaze pred ulazom u muzejsku zbirku.

Muzejska zbirka imala je više postava, od kojih je zadnji napravljen 2002. i smješten u suterenu samostana. Uz arheološku zbirku u samostanu nalaze se još numizmatička zbirka, lapidarij, sakralna i povijesno-etnološka zbirka i galerija. Najstariji nalaz u zbirci je paleolitička ogrlica, te nalazi iz bakrenoga i brončanoga doba. Radi se o primjercima oružja, nakita i keramičkoga posuđa. Među oružjem ističu se koplja, strijele i sjekire. Brojni su nalazi iz željeznoga doba: oružje, oruđe, keramika i nakit...

Iznad mjesta dominira Srednjovjekovni grad Ljubuški - kula hercega Stjepana Kosače koja se nalazi i na grbu Općine Ljubuški. 

Stari grad Ljubuški nacionalni spomenik BiH



U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 21. februara 1444. pod nazivom Lubussa. Grad je pao u turske ruke nešto prije 1477., kada je postao pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i nastambe za vojnu posadu. Ljubuška tvrđava imala je žitnicu, pekaru, više cisterna (čatrnja) za vodu, zatvor, barutanu, oružarnicu, zapovjednikov (dizdarov) stan, te u blizini nastambe za vojnu posadu. U turskim dokumentima vodi se 1565. kao "k'ala Lupuška" (tvrđava Ljubuški).

Grad su u 17. vijeku popravljali dubrovački majstori. Nakon 1835. Ljubuški gubi svoju obrambenu i strategiju ulogu i počinje lagano propadati. Srednjovjekovni grad sastoji se od kule Herceguše i obora ispred kule. Kula Herceguša ima četverokutni oblik, unutarnjih dimenzija 5,2 x 2,1m, a vanjskih 9,7 x 5m. Zidovi su joj sa sjeverozapadne strane debeli čak 4,5 metra, a bočni, istočni i jugozapadni zid 2 metra.

Podgrađe srednjovjekovna grada razvilo se najvjerojatnije na terasi Crkvice, koja se nalazi ispod južnoga dijela grada. Kasnije se varoš spustila u dolini zapadno od grada, na područje oko današnje crkve Sv. Kate, na lokalitetu Crkvina. Turski dio grada sagrađen je oko srednjovjekovne tvrđave, koje tada postaje središnji dio grada, opasana sa svih strana zidovima. Na sjevernom dijelu nalazi se veliki donji obor s tabijom. Jugoistočno od utvrđena gradskoga sazidane su dvije masivne kule, okrenute prema istoku, koje također dominiraju gradom. Na svim obrambenim zidovima bile su puškarnice, od kojih su mnoge sačuvane. Danas se u grad ulazi kroz raniji unutarnji ulaz, koji je lučno zasvođen.

U unutrašnjem, sjeverozapadnom dijelu iza ulaza, izgrađene su dvije obrambene kule i čatrnja. Uz pregradni zid nalazilo se nekoliko prostorija nepoznate namjene. Čitav kompleks Staroga grada Ljubuškoga ima oblik nepravilnoga višekutnika, s ukupnom površinom oko 3.350 metara kvadratnih.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, graditeljska cjelina Stari grad u Ljubuškom proglašena je u oktobru 2003. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Osnivanjem Komisije za zaštitu Staroga grada Ljubuškoga i dodjelom pomoći iz budžeta FBiH, pristupilo se radovima na njegovom čišćenju, sanaciji i i konzervaciji.

Sa prosječnom godišnjom temperaturom koja iznosi 15,2 stepeni celzijusa uz prosječnih 2.600 sunčanih sati Ljubuški je najsunčaniji grad u Bosni i Hercegovini, piše Anadolija. 

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: