U centru Berna nalazi se elektronski sat koji otkucava dane, sate, minute i sekunde do Euro-a 2008. To je podsjetnik na evropsko fudbalsko prvenstvo koje 7. juna počinje u Švicarskoj i Austriji.
Dopisnik BBC-a prisjeća se vremena kad je radio kao novinar za švicarsku internacionalnu mrežu. Tada su svaki dan, tačno u devet, dvanaest i šesnaest kancelarije bile prazne, a liftovi puni jer su svi uposlenici išli na ručak ili kafu. Uvijek u isto vrijeme, ali ne zato što je to određivala kompanija, nego što tako Švicarci funcionišu.
Jednom je, priča novinar, napravio grešku zakazavši intervju u devet. Kad je došau gradsku bolnicu, nikog nije bilo na radnom mjestu. Doktor koji je trebao biti njegov sagovornik uredno je ispijao kafu u kantini.
Šta bi bilo ako ne bi izašao na kafu u devet, pitao se. Odgovor je bio jasan: ako bi otišao na kafu u, recimo, deset, onda ne bi imao s kim da je popije, pošto svi ostali imaju naviku da idu na pauzu u devet.
Jedna gospođa koja radi kao prevodilac voli otići za vrijeme pauze na sat plivanja. Kako i drugi to urade u isto vrijeme, bazen je uvijek prepun i ne može uživati. Zato je odlučila uzeti pauzu u 13.30. Dan poslije dobila je e-mail od svog šefa koji je rekao kako nije dozvoljeno izlaziti na pauzu nakon 14 sati.
Najbizarniji je sistem u kome svakih 15 minuta morate snimati šta ste radili. U slučaju da ste, naprimjer, televizijski reporter koji radi vijesti za večernji dnevnik, onda biste morali svakih četvrt sata da se zaustavite i objasnite šta to sad radite.
A onda, tu su i škole. Tačnost se cijeni i u učionicama. Djeca koja kasne suočavaju se sa kaznama. A kad je u pitanju početak nastave i časovi, svaki dan je različit.
Ova opsesija vremenom ima i pozitivnu stranu: vozovi. Uvijek idu na vrijeme, tako da se fanovi ne trebaju brinuti hoće li propustiti neki potez na Euro 2008. Bit će zanimljivo vidjeti kako se Švicarci prilagođavaju navikama svih ovih posjetilaca, posebno ako, recimo, Italijani požele cappuccino u 11 sati ili Francuzi zatraže ručak u dva.
