"Bez obzira na pokrivenost": Priča o Sarajevu, prijateljstvu, putovanjima i islamu

"Ovom serijom želim prikazati sličnosti i razlike među našim balkanskim zemljama i moram priznati da sam i sama svašta naučila. Misliš da sve znaš o susjedu, a kad malo zagrebeš ispod površine otkriješ da ima još toliko toga. Smatram da su različitosti prelijepe, a prihvatanje različitosti je način kako bismo trebali živjeti", kaže Đina.

Barbari i njoj se činilo da bi bilo zanimljivo imati epizodu i o temi religije, te je Đina počela tražiti religioznu djevojku koja će joj otvoriti vrata svog doma i upoznati je o pravilima islama. Njeni poznanici su joj pomogli u tome i, kako kaže, "ne samo da je nastala super epizoda, nego je dobila super novu osobu u svom životu".

"Hajreta me izgrdila kad sam opsovala dok smo kuhale pitu - sve mi se poraspadalo, oklagija me nije slušala i omakla mi se psovka. Poslala me leć' u 10 navečer uoči mog rođendana, nije mi dala da nazdravim čašom vina za taj isti usamljenički rođendan, opomenula me što živim s dečkom, a nismo vjenčani ... i svejedno smo postale prijateljice! Različite smo, to je sigurno, ne bih nikad mogla živjeti njezinim životom, vjerovatno ni ona mojim, ali smo zavoljele jedna drugu. Imamo i nadimke - ona je Limun 2, ja sam Limun 1 - jer mi glava izgleda k'o limun kad navučem onu maramu za plažu za pokrivene žene. Potpuno sam je prihvatila takvu kakva jeste, poštovala sam njezine želje jer sam ipak došla spavati pod njezin krov. Hajreta je dinamična, živa, iskrena, puno se šali, ludo vozi i nema dlake na jeziku. Stvarno bih voljela da se opet nekad vidimo!", kazala je Đina.

U Sarajevu je dosad bila već nekoliko puta, no prvi put na ovaj način.

"Obožavam Sarajevo, prije svega zbog opuštenih i zabavnih ljudi, a volim i burek, zeljanicu, sirnicu, ćevape, kafu i ulice uzbrdo, Gazi Husrev-begovu česmu i Kazundžiluk... ma stvarno se uvijek rado vraćam u Sarajevo!", ispričala nam je Đina.

Predstavljanje islama u pozitivnom svjetlu

Hajreta Ikanović je rođena u Bratuncu. S porodicom živi u Sarajevu gdje je završila srednju Gazi Husrev-begovu medresu i Ekonomski fakultet, te radi kao ekonomistica.

Na učešće u projektu "Kauč-surferica" odlučila se u želji da na lijep način prikaže islam, te svakodnevnicu jedne muslimanke. Kaže kako joj je bilo teško prihvatiti odgovornost predstavljanja jedne muslimanke, budući da je to veliki teret i odgovornost, jer "sve što kaže i uradi na neki način predstavlja muslimane", no vjeruje kako se sve desilo s razlogom.

"Đina je osoba koja vam na prvi susret legne na srce i onda s njom sve ide prirodno i spontano. Sve što smo mi u ova tri dana snimale je bilo za komentar, od kuhanja u kući do pijenja kahve i objašnjavanja da ja ne 'grizem šećer' nego mi je to poseban "ćeif", govori Hajreta za Klix.ba.

Snimanje je trajalo tri dana, a snimale su u gradu i Hajretinoj kući. Posjetile su i Begovu džamiju, gdje je Đina klanjala s Hajretom, družile se s njenim prijateljicama, posjetile divne restorane, vozile se i šetale gradom...

"Đina živi život srcem. Jedna čista osoba, s ispravnim pogledima na život i bitne vrijednosti u životu, a kada je osoba takva, onda je lako zavoljeti je i imati zajedničku priču te uživati u njenom društvu. Toliko je pozitivna i iskrena, zaplače na najljepše, a i najtužnije stvari kao i ja. Naš prvi susret je odmah sniman, što ja naravno nisam ni primijetila upravo zbog te Đinine spontanosti. Đinu trebate da volite, a ako nećete, onda morate", kazala je Hajreta o Đini.