FOTO / Pletene priče ili san o malom studiju punom šarenih končića i dugmića
"Pletem još odmalena, ne sjećam se ni ko me je naučio", priča nam Aida. Prvo što je isplela bio je šal, kasnije rukavice, a danas, kako kaže, pravi sve što joj padne na pamet. Među živopisnim stvarčicama su rajfovi, šeširići, igračke, prstenje... Za neke od ukrasa ponekad joj je potrebno i po nekoliko dana i zato često ima problem pri određivanju cijene.
Iako je po zanimanju profesorica engleskog jezika, od igala se ne odvaja ni na godišnjem odmoru.
"Imam jedan putni neseser u kojem se nalazi sve što mi treba i koristim svaku priliku da odmorim mozak, jer nijedna serija, film ili internet vas ne mogu odmoriti kao heklanje i pletenje. Toplo preporučujem da pokušate. Ja svoj 'alat' nosim i na more. Pretpostavljam da je bilo pomalo čudno vidjeti me kako odmaram u hladu, uživam u povjetarcu i heklam, ja bolji odmor ne mogu zamisliti. Dobila sam pokoji čudan pogled sa istaknutim upitnikom iznad glave, ali i osmijeh i odobravajuće klimanje glavom", priznaje kroz smijeh Aida.
Svoje radove nazvala je Pletenim pričama jer svaka stvarčica ima neku priču.
U ovom projektu ona već odavno nije sama. Tu je mala, ali vrijedna ekipa prijatelja.
Kao modeli Aidi i društvu rado poziraju prijateljice, a tu je i njena mala kćerka kao model za dječiju kolekciju ukrasa za kosu. Neke od stvari koje je ukrasila sašila je Nina Halilović. Svoje radove rado sama odnese kupcima jer, kako kaže, voli upoznati ljude kojima će predati sate svog rada u ruke.
Dodaje i da Pletene priče ne bi bile to što jesu bez velike podrške njenog supruga.
"On strpljivo trpi sve moje ukrase kojih ima po cijeloj kući, ne žali se kad sjedne na iglu ili stane na kopču za broš", kaže ova Kakanjka s adresom u Sarajevu, koja ima mnogo ideja, između ostalih i osmišljavanje muške kolekcije, ali nema dovoljno vremena da ih realizuje.
"Imam ideje, samo još da dan potraje bar 30 sati", kaže u šali.
"Sve je počelo jednim albumom na ličnom profilu, gdje sam pokazala nekoliko svojih broševa, a nakon reakcije ljudi sam pomislila: Pa možda od ovoga i bude nešto! Ako nastavi kao što je krenulo možda nekada budem mogla i živjeti od ručnog rada. To bi bio moj posao iz snova! Mali studio, puno šarenih končića i dugmića, veliki radni sto, džez i vremena na pretek da radim ono što volim. I naravno jedan šareni izlog koji privlači radoznale poglede. Ko zna...", priželjkuje naša sagovornica.