Minna Harmanen iz finskog ministarstva obrazovanja smatra kako je korištenje pisanog pisma i međusobno spajanje slova za mnoge učenike naporno. Djeca se, smatraju u ministarstvu, koncentrišu na rukopis, a ne na bit, i to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su se odlučili na ovakvu novost u svom obrazovnom sistemu.
Isto tako, ako se đaci odmah počnu koristiti kompjuterom, takve probleme ne bi trebali imati. Najavljena novost učenike je razveselila budući da nove generacije, umjesto olovkom na papiru, radije pišu na kompjuterima.
Finske komšije iz Švedske već raspravljaju o mogućem ukidanju učenja pisanih slova, a u nekim njemačkim školama također se uče samo štampana slova, tzv. Hamburger Druckschrift.
Kritičara ovakvih odluka ima jako mnogo. I mnoge studije idu im u prilog. Jedna, rađena u Francuskoj, pokazala je da djeca mnogo brže i bolje nauče čitati ako se koriste pisanim slovima, a jedno američko istraživanje pokazalo je da studenti bolje pamte ako bilješke zapisuju rukom.
Ekipa GuGu.ba razgovarala je o ovoj temi sa učiteljicom Ismetom Kulenović, koja ima dugogodišnje iskustvo u radu s djecom u Osnovnoj školi “Skender Kulenović” u Sarajevu.
"Mislim da jedna ovakva problematika iziskuje zaista neko temeljito istraživanje, neku 'naučnu podlogu'. Decenijama, pa i stoljećima su djeca istovremeno učila 'lijepo pisanje', a i štampana slova. Odjednom sada, pod izgovorom nastanka savremenih tokova i razvoja društva i nauke, 'u modu' ulazi ukidanje pisanih slova. Štampana slova jesu pismo interneta, ali zar je to dovoljan i jedini razlog za potpuno i radikalno ukidanje 'rukopisa'? Šta će biti sutra kada se ukine i pisanje rukom, pa se bude bilo pisalo samo mislima?", pita se prof. Kulenović.
Ističe dalje kako je svjedok da je pisanje štampanih slova za djecu komplikovanije, teže i nespretno, od onog pisanja pisanim slovima, te da će se svakako na licu mjesta – u učionici sa djecom – pozabaviti ovom tematikom.
"Kao pripadnik 'klasične škole' obrazovanja zalažem se i dalje da djeca uče i pisana slova i da ih i dalje koriste u pisanju iz više razloga. Po mom mišljenju, ako ništa drugo, mnogo je jednostavnije pisati pisanim, povezanim slovima nego štampati svako slovo za sebe. Učeći pisana slova i pišući ih tako, djeca razvijaju sitnu finu motoriku šake i ruke koja je potrebna i koju treba razvijati i njegovati na ovom uzrastu iz mnogo razloga. Također mislim da bi izbacivanje pisanih slova znatno osiromašilo sav proces i one faze koje postoje u čitanju, a ne samo u pisanju. Čitanje i pisanje su uvijek bili usko povezani u misaonom procesu i razvoju govora uopšte. Čitanje i govor su već sada osakaćeni, tehnološkim razvojem, i djeca već nerado čitaju i pišu i štampana slova jer im je i to već sporo. Oni bi sve brzo da urade na 'klik'", ističe prof. Ismeta Kulenović.
Hrvatski lingvist i direktor Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić naglašava za Večernji list kako je opće poznato da je fina motorika prstiju, pogotovo u najranijoj fazi života, bitna za razvoj mozga.
"Pisanje je već sada zanemareno i računala su već uzela dio tih aktivnosti. To se sve loše odražava na vještine ljudi. Djeca su sve nesposobnija kada se gledaju fine motoričke radnje. Zbog toga je važno da se vještina lijepog rukopisa razvija", kaže Jozić.
Da je rukopis dio ličnosti jer dva ista rukopisa ne postoje, smatra i profesor s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Siniša Reberski. I zbog toga rukopis, smatra, treba i dalje njegovati. No potez Finaca ga ne iznenađuje mnogo. Odustajanje od pisanih slova nešto je što Amerikanci već dugo rade i oni su taj trend proširili i dalje.
Finci su prije nekoliko godina promovirali standardni školski rukopis. U njihovim školama djeca danas rade slova koja se gotovo ne spajaju. Oni su slova standardizirali i izbacili iz pisma sve suvišne dekorativne elemente. Od jeseni 2016. godine idu korak dalje i više ni u jednoj školi neće učiti pisati pisana slova. Od jeseni će biti dovoljno da djeca znaju samo osnovne poteze i da ne kultiviraju svoj rukopis. Istovremeno, koristit će se tableti u sve većoj mjeri.
U hrvatskim školama od ove školske godine prvačići uče pisati štampana i pisana slova na jednak način, a novi udžbenici prilagođeni su ne samo novom pravopisu nego i tom ujednačenom obliku slova. Učenje pisanja svelo se na minimum, na samo godinu dana, slova su oslobodili brojnih dekorativnih detalja.
"Pisani govor, naravno, treba njegovati jer je savršeniji, koncizniji i bolje odražava sadržaj mišljenja od usmenog govora. Pisana slova također odražavaju rukopis i karakter svake ličnosti, svojstven svakom čovjeku i ni jedan nije isti", mišljenje je i učiteljice Ismete Kulenović.
Možda nam razvoj tehnike i tehnologije donosi promjene, nismo mogli ignorisati ni parnu mašinu, električnu energiju,ali još nekoliko generacija djece trebaju znati istovremeno i pisana i štampana slova. U skladu sa svim onim što nam donosi savremeno doba, ne treba uvijek izabrati brza rješenja koja se nekada čine kao pomodarska, pogotovo kada je u pitanju obrazovanje i odrastanje djece. Na kraju, smatra Kulenović, ni u ovome slučaju ne treba djeci naturati ništa pa ni ukidanje pisanih slova, ali jesam za to da se predvidi i dopusti istovremeno i jedno i drugo rješenje, pa da ono koje “preživi“ u svakodnevnom životu, ostane na snazi u obrazovanju djece.
