Meni je stic ranjen u ratu, ziv je hvala bogu, od najboljeg prijatelja otan nije bio te srece, poginuo je, puno mojih susjeda i rodbine je stradalo, ali to nije razlog da mrzim sve oko sebe, naprotiv, volim svoju hrvatsku najvise ali volim i bosnu. Vjerujte mi da nema od mrznje nista. Svima ce nam biti bolje kad se okrenemo normalnim stvarima. Nazalost to nije za ocekivati dok stara generacija ne pomre i tek tada kad stasaju mladi obrazovani ljudi, mozda krenemo u pravom smjeru. Sta je bilo ne zaboravilo se ali ne zivi se od proslosti, okrenite se buducnosti...
Neda mi se ulazit u takve rasprave, samo bi volio da jednog dana ne bude bitno jesi li bosnjak hrvat ili srbin, tj da se ne mrzimo na nacionalnoj osnovi, htio bi da pocnemo nase razlike koristiti za dobro a ne za lose, eto ja tako razmisljam.
