Nastavak torture i mučenja na vrelim hercegovačkim temperaturama nije se ništa razlikovao od drugih logora u Hercegovini, kao što su Gabela, Dretelj,Heliodrom i drugi, izuzev po broju. No zločin je zločin bio učinjen jednom čovjeku ili više njih. Kako se stanje na ratištu mijenjalo, nakon nekih sedamdeset dana, počelo je povlačenje HVO-a preko brda Bokševica i odvođenja svog stanovništva, Hrvata. Na putu prema Bokševici povedena je grupa logoraša kao živi štit i to:Zalihić Hamdo, Velić Mumin,