Poštujem Komšićevu principijelnost, ali za uspjeh njegovih ideala sveukupna politička svijest i struktura se mora izmjeniti, u nedostatku čega, on ostaje naivna ličnost na marginama današnjeg političkog sistema. Pa je pitanje: da li je bolje držati se principa bezuspješno, ili ih kompromitovati djelimično zarad djelimične realizacije tih principa?