kad se sjetim svoje srednje skole, mrzila me zena koja mi je mogla biti, ne mama, nego baba, moja profesorica. naravno moja mama mene nije gledala kao princezu koja je uvijek u pravu, pa mi nije ni vjerovala da su brojne jedinice iz njenog predmeta proizvod mrznje. tek po zavrsetku skole, moja razrednica mojoj mami govori da me zena zaista mrzila. imala je averziju prema meni, tada 16godisnjakinji. da li sam je podsjecala na nekoga ko je njoj u zivotu stvorio frustracije, na nekoga ko je maltretirao u srednjoj, da li sam ju podsjecala na ucenicu ili djevojku kakva ona nikad nije mogla biti a htjela je, da li su joj smetali moji roditelji, njihovo ime i prezime ili imovinski status. nemam pojma. samo hocu reci da po tim skolama sjedi tako puno bagre koja nije dorasla da se bavi tim poslom. jer bas moras imati debel poremecaj u glavi da ti sa 50-60 godina mrzis dijete.