Tipična slika u jednom sarajevskom naselju, ispred zgrade. Dakle, leži na travi ili betonu čopor prljavih, ofucanih pasa sa žutim markicama. Pored njih dvije-tri porcije nepojedenih splačina. Psi nisu puno zainteresirani, nadajući se kvalitetnijoj hrani. Nailazi slučajni prolaznik. Jedan džukac zalaje, a onda svi skoče da ga rastrgaju. Na prozorima se pojavljuju zaštitnici i hranitelji pasa da sadistički uživaju u poznatoj sceni. Kad vrag odnese šalu, neko zagalami na pse. Zatim, nastaje kobajagi umirivanje istraumiranog prolaznika: „Ma neće oni, ma nemoj da vas je strah....“ Ponašanje lažnih zaštitnika pasa je seljačko iako se pokušavaju prikriti stalnim napadima na papke, seljake, došlje itd. Naime, njihova svijest je seljačka čak i ako su rođeni u gradu. U genima im je ostalo zapisano sjećanje na seosku kuću i lavež pasa. Gradski čovjek dobro zna kako treba da izgleda GRAD! Tko ne zna, neka skokne do bilo kojeg grada u Austriji, Češkoj, Engleskoj i sl.