Zapadnjacka civilizacija javno proklamira meritokraciju – oblik drustvenog uredjenja u kojem zasluzni trebaju biti nagradjeni, a losi trebaju otpasti. Javni uspjeh u formi statusa, slave ili novca je jedini drustveno prepoznatljivi oblik nagradjivanja. Međutim, s Coelhom imamo situaciju u kojoj su uspjesni oni koji to kvalitetom ocito ne zasluzuju. Sto ce reci da uspjeh nije nuzno vezan uz kvalitetu. Može li ista vise demotivirati onoga tko stvarno pokusava biti kvalitetan od cinjenice da ga upravo to diskvalificira za svaku vrstu javnog prepoznavanja i nagrade?
