U meni je duša, to što se trudi žureć` kamo, korak ju usporava; a pjesnik svaki rad` tog izbjegava, kao da nismo svi mi samo ljudi. Zadrhtat ću i ja od hladne studi, kao i vi bojim se zaborava, živjet ne mogu bez topla pozdrava, a to je ono što mi tišti grudi. Nemaš li snage, bit će da se skrivaš: - Gdje li su sve tvoje iskre u tami, te vrline pjesnika koje snivaš? Ti, pronađi u svojoj veličini, sve ono što u meni izbjegavaš pa budimo ljudi, neka se čini.