Sve mogu da razumijem da se neko šljepa da je Hrvat radi pasoša i da može putovati i sl. ali da neko može promijeniti svoj jezik, kulturu, ponašanje i da može sebe početi smatrati da je neko drugi, to nikako ne razumijem. Sve me to podsjeća na neke SF filmove u kojima se ljudi probude odjednom u tuđem tijelu....
Jes vidio! Odjednom iz srpsko-hrvatskog jezika prešli na austrougarsku plastiku pod nazivom bosanski.
Odjednom iz nacije Hrvati u otomanski naziv za kršćane u Bosni.
Odjednom lahak umjesto nekadašnji lak,
odjednom sahat umjesto sat
pihh
BTW. Pogledaj si narodne nošnje, pogledaj si običaje, pogledaj si arhitekturu starih kuća, NIŠTA ama baš NIŠTA te ne razlikuje Turaka osim jezika kojim pričaš. Ti imaš s Bosnom onoliko koliko je diraš tabanima i onoliko koliko njezinim zrakom puniš svoja pluća. OKUPATORI, otomanske sluge
Srpsko-hrvatski jezik je izmišljeni jezik. U Bosni i ne samo u Bosni, se bosanski jezik govori od nastanka države Bosne, koja se prvi puta spominje u pisanim tragovima početkom X.vijeka u djelu vizantinskog cara Konstantina Porfirogeneta "Del administrando imperio" (upravljanje imperijom). U Hrvatskoj su u XV. i XVI. vijeku najbolji pisci pisali na bosanskom jeziku, jer se hrvatski jezik nije koristio vijekovima (vlastela je koristila ili ugarski ili latinski jezik), da bi konačno Vuk Stefanović Karadžić napisao Gramatiku i Pravopis srpskog jezika, koristeći bosanski jezik koji je donio iz istočne Hercegovine. U to doba u Srbiji ( u Crnoj Gori i dan danas) se pričalo ijekavskim dijalektom, dok je u Hrvatskoj bio u upotrebi ekavski dijalekt (otuda Lepoglava, Beli Manastir i pjesma iz Zagorja "Lepe ti je lepe ti je Zagorje zelene, lepe ti je beli Zagreb naš)... Srpsko-hrvatski je izmišljen da bi se zadovoljili srpski i hrvatski nacionalisti u vrhu tadašnje države.
