I u mom komsiluku je bila jedna ovakva porodica, cije mi je djece bilo zao, troje ih je bilo. Elem, potrudim se ja, kupim im ves masinu, moj prijatelj im kupi zamrzivac, skupimo nesto novca, napunimo zamrzivac, platimo zaostatke struje, zena se obradovala malo je reci. Pokusamo covjeku naci posao, ima samo 8 razreda skole, nadjemo i dodjemo do njih nakon 7 dana, a frizider i zamrzivac covjek prodao, a posao koji smo mu nasli (da istovaruje vrece u jednom magacinu), kaze on nama da uzmemo sebi, ako ne mozemo da mu nadjemo nesto bolje da se gonimo u PM. Od tada, nikome vise nista ne pomazem, jer ko god se malo potrudi, moze nesto da zaradi. Zao mi je djece, ali mislim da je bolje da ih drzava uzme i brine o njima, jer ako porodica i komsije ne pomazu, ocigledno je da covjek ne zeli da radi i da bi najradije zivio od tudje milostinje.