Ugledajmo se na - biljke. Prikovane za mjesto, kako je svijeta i vijeka, i ne zale se na neslobodu kretanja. I stignu svuda. Dotaknes cahuru, ona ispuca desetinama sjemenki, ili ga vjetar odnese, treca mami pticu i pcelu. Mirisima, bojama, nektarom namami, pa zatvori latice. Pridjes preblizu, ona ubode, nagazis je ona se uspravlja. Koru izbrazdala zega, zima, oluje lomile grane. A on, Bosanski bor, stoji.