Sjedio sam jedne prilike u kafiću u Bos. Petrovcu i slušao razgovor nekoliko srednjoškolaca srpske nacionalnosti. Trebalo je da idu na izlet u Sarajevo zajedno sa svojim školskim drugovima bošnjacima, da posjete sajam knjige. Većini djece se jako išlo, ali ih je istovremeno bilo i strah. Od čega, od koga? Treba pitati njihove roditelje i nastavnike. I tako je isto kod sva tri naroda. Djeca treba da putuju, da se druže, sportske igre i takmičenja su najbolji način da se oslobode nametnutog straha od drugog i drugačijeg.