Onom dijelu svijeta što ga još zanima Bosna i Hercegovima jasno je da je riječ o duboko podijeljenu društvu što uz pomoć (ili zapreku) instrumenata Europske unije pokušava prevladati rascjep između konstitutivnih segmenata – triju naroda. Velika većina građana svoj identitet veže uz pripadnost vjeri (katolik, pravoslavac, musliman), odnosno naciji u smislu etnija (Hrvati, Srbi, Bošnjaci) te uz pripadajući im jezik. Najbrojniji Bošnjaci, pored navedenih elemenata u javnosti se snažno identificiraju sa zajedničkom državom. Riječ je o nekoj vrsti etnocentrizma koji sve vrijednosti zajedničkoga povezuje s izvorima u vlastitom korpusu. Pri tom se koriste reduciranim imenom države (Bosna) i „bosanstvom“ kao amalgamom svih postojećih nacionalnih i jezičnih oznaka. „Svi su Bošnjaci Bosanci“, ovih dana tvrdi poglavar Islamske zajednice Mustafa efendija Cerić, i kao takvi moraju biti „avangarda“ u širenju ideje „bosanskog državnog određenja“. Svoj doprinos širenju i propagiranju te „usisavač-ideja“ dao je sam Cerić tvrdnjom da su i „svi Srbi i Hrvati Bosanci“. Istina, Srbi i Hrvati toga nisu svjesni, ali utjerivanje svijesti o sebi samima trebalo bi biti zadatak bošnjačke „avangarde“. Cerić se samo javno priključuje bošnjačkoj „avangardi“ koja je za svoj zadatak već postavila cilj: jedan narod, jedan jezik, jedan čovjek jedan glas, i – mirna Bosna! Ali, Bosna koja ne postoji, Bosna koja živi samo u planovima muslimansko-bošnjačke „avangarde“. A što je s Bosnom i Hercegovinom koja postoji? Postojeća BiH, oslonjena na ćudljivu volju međunarodne zajednice i priznatu suverenost triju konstitutivnih naroda sve više gubi razloge svoga postojanja. Hrvati, suočeni s upornom bošnjačkom politikom asimilacije i neprihvaćanja priznatih prava, sve manje vide zajednički entitet kao okvir za ravnopravan život i slobodno razvijanje vlastitih vrijednosti. Srbi svoj entitet već imaju i malo je vjerojatno da će ih bilo koja „avangarda“ okrenuti prema unitarnom „bosanskom državnom uređenju“. Ako nešto može ugroziti opstanak same države onda je to pokušaj da se ona pretvori u instrument za nametanje jednog političkog, u biti nacionalističkog koncepta jedne skupine drugoj. Razmišlja li bošnjačka „avangarda“ koliko njihova misija oslobađa kriznog potencijala koji ugrožava opstanak zajedničke države. Danas BiH nije ugrožena neprihvaćanjem, kako se to često javnosti podastire, nego viškom ljubavi onih koji je posesivnim zagrljajem dave. Napisao Zdenko Cosic, hrvatski intelektualac...Meni se cini da je u pravu !