Rekla je Sine moj!, a da nije gledala sina koji je stajao pokraj rusevine. Tad su svi vec znali sta se dogodilo. Stigao je vozac kamiona. Plakao je i vikao: \"Nisam kriv, nisam kriv!\" A onda je tiho i sasvim mirno upitao: \"Jesu li svi zivi?\" Sutra je na skolskim vratima bila osmrtnica. Plava osmrtnica kojom se u socijalizmu obiljezavala smrt mladog covjeka. Skolski casovi poceli su minutom sutnje za poginulog druga. I to je bilo sve. Nekoliko sedmica kasnije kuca je popravljena i vise se nikada niko, osim onih koji su ga poznavali, nije sjetio djecaka koji je poginuo u svojoj sobi jer je ucio i subotom. I njegovog brata koji je ostao ziv jer je i subotom igrao fudbal.