Milanović "zaboravio" da je Hrvatska tužila Srbiju za genocid u Vukovaru, a busa se "mjerom Hrvata"
"Je li Vukovar genocid? Mi nikada ne govorimo u Hrvatskoj da je to genocid vjerojatno zato jer imamo neku mjeru. Ali Vukovar je u dva mjeseca sustavno uništavan. Grad i ljudi. Meta su bili Hrvati i nešto Srba što je ostalo s Hrvatima u podrumima. I na kraju još Ovčara, ima li tu elemenata za razgovor o genocidu?", izjavio je.
No, zapravo je činjenica da se tragična dešavanja ne mogu nazvati genocidom s obzirom da za takvo nešto ne postoji pravosnažna sudska presuda niti jednog suda, kako u Hrvatskoj tako ni pred Međunarodnim sudom pravde.
Sud je zaključio da postoje elementi genocida u pojedinim dijelovima Hrvatske koja su počinile snage JNA i hrvatskih Srba. Ipak, Hrvatska strana nije uspjela dokazati genocidnu namjeru s obzirom na više faktora među kojima je i "mali broj" žrtava s obzirom na veličinu teritorije i ukupan broj Hrvata.
Spor je počeo nakon kraja neprijateljstava podnošenjem tužbe zbog kršenja Ženevske konvencije i Konvencije o genocidu iz 1948. godine. Hrvatska je optužila Srbiju (odnosno SR Jugoslaviju) za uništavanje njenih gradova i sela i protjerivanje Hrvata u Slavoniji, a s druge strane Srbija je Hrvatsku optužila za plansko protjerivanje Srba iz Krajine 1995. godine.
Proces je trajao više od 15 godina, a počeo je tužbom Hrvatske dok je Srbija podnijela kontratužbu deset godina poslije, koristeći istu pravnu osnovu.
"Sud smatra da prije 27. aprila 1992. ne možemo smatrati Srbiju odgovornom", kazao je sudija Peter Tomka. Srbija je tvrdila kako je kao država stvorena 27. aprila 1992. godine te da se prije tog datuma Konvencija o genocidu na nju nije odnosila.
Naime, Savezna republika Jugoslavija nastala je 27. aprila 1992. godine tako da se djela počinjena prije tog datuma ne mogu posmatrati kao kršenje Konvencije koja nije bila potpisana u to vrijeme.
Sud je utvrdio da su JNA i srpske snage počinile veliki broj ubistava na većem broju lokacija u Hrvatskoj, u čemu su sistematično bili ciljani Hrvati.
Koncentrirajući se na dokaze za pojedina mjesta, Sud je utvrdio postojanje zločine mučenja i seksualnog zlostavljanja koji su bili ciljani prema Hrvatima kao skupinama u Vukovaru (s naglaskom na događaje u Vukovarskoj bolnici te transfer na Ovčaru i Velepromet, a Sud se posebno osvrnuo na svjedočenje svjedoka koji je o ovim događajima svjedočio pred Sudom), Bapskoj, Tovarniku, Berku, Lovasu, Dalju, Voćinu, Đulovcu, Kninu (s posebnim osvrtom na mjesta u kojima su držani zarobljenici u bolnici u Kninu i u barakama JNA).
U pogledu svih tih zločina, utvrđeno je da su izvršavani na sličan način u raznim dijelovima Hrvatske; međutim je zaključno ocijenjeno da su zločini možda činjeni s namjerom da se natjera Hrvate da se isele s područja izvrgnutog napadu srpskih snaga (a etničko čišćenje je bio cilj tih zločina i zapravo javno deklarirani cilj vodstva Republike Srpske Krajine, a ne baš s namjerom da se fizički unište Hrvati na tom području.
Prema tumačenju Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koje je zauzeo Međunarodni sud pravde, međutim, "deportacija ili raseljavanje članova grupe, čak i ukoliko se vrše uz primjenu sile, ne predstavlju nužno uništenje grupe", pa stoga ne bi svi ti zločini koji su utvrđeni u sudskom postupku predstavljali ujedno i zločin genocida.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
