{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nove mjere Evropske centralne banke

9.2.2015. u 12:04
12
Nove mjere Evropske centralne banke
12
Nove mjere Evropske centralne banke
Na sjednici održanoj 22. decembra 2014. godine Evropska centralna banka (ECB) donijela je, prema mišljenju većine relevantnih ekonomskih analitičara, "historijsku odluku".
Naime, svih 25 članova Upravnog odbora ECB-a usaglasilo se da je uvođenje mjera tzv. kvantitativnog olakšavanja – popuštanja (QE) u monetarnoj politici ECB-a, a u cilju sprečavanja deflatornih tendencija i oživljavanja ekonomske aktivnosti u eurozoni, neophodan i validan instrument monetarne politike.

S obzirom na to da prethodno kreirana politika radikalne štednje nije dala očekivane rezultate, da eurozona bilježi niske stope rasta, da postoje jake deflatorne tendencije, da tražnja ne bilježi rast te da nema kreiranja novih radnih mjesta uz istovremeno visoku stopu nezaposlenosti, ECB je odlučila da aktivira tzv. "tešku artiljeriju".

Odluka o uvođenju mjera kvantitativnog popuštanja podrazumijeva da će u sistem, počevši od marta ove godine pa do septembra 2016. godine, biti ubrizgavano mjesečno 60 milijardi eura, odnosno sveukupno 1,14 triliona eura.

"Kapitalni ključ"



Ovaj poduhvat je samo orijentaciono ograničen na septembar 2016. godine, a ukoliko do tog vremena ne pokaže adekvatne efekte, postoji mogućnost njegovog produžavanja. Program podrazumijeva kreiranje novčane mase i "ubrizgavanje likvidnosti" u ekonomski sistem kroz prošireni program otkupa obveznica, kako javnog, tako i privatnog sektora.

Kupovina obveznica provodit će se prema "kapitalnom ključu", tj. prema kapitalnom učešću pojedinih nacionalnih centralnih banaka u ECB-u, dok će 20 posto kupovina biti centralizovano uz podjelu rizika između ECB-a i nacionalnih centralnih banaka.

Osnovni cilj ovog programa jeste podsticaj investiranju i potrošnji. U suprotnom, bez oživljavanja investicija i tražnje, eurozona gotovo sigurno ulazi u maticu deflacionog toka, na čijim se rubovima već nalazi od decembra prošle godine, koji kasnije ne bi mogla kontrolisati i uz nesagledive posljedice koje bi uslijedile po njenu ekonomsku strukturu i političku stabilnost. Jedan od indirektnih ciljeva je dostizanje ciljne stope inflacije od oko 2 posto, kao neuporedivo manjeg zla od deflacije. Ovim je eurozona pribjegla mjerama koje već duže vremena, od nastanka krize 2008. godine, provode USA, Engleska i Japan.

Usklađivanje nacionalnih ciljeva i interesa



Primjera radi, SAD su mjesečno ubrizgavale u sistem 85 milijardi dolara, ekonomska aktivnost je dinamizirana, nezaposlenost je pala na 5 posto, bilježe se pristojne stope ekonomskog rasta, tražnja je također dinamizirana. Predsjednik Obama zvanično je objavio izlazak iz krize i ulazak u doba prosperiteta.

Međutim, pitanje je da li će ovaj program biti tako uspješan kako se, barem za sada, pokazao uspješnim u SAD-u, te Engleskoj i samo djelimično u Japanu. Ovaj program i jeste na neki način kopija modela koji su koristile SAD u svom nastojanju da pokrenu oporavak privrednih aktivnosti. Isti oni analitičari koji ovaj program ECB-a smatraju neophodnim, istovremeno ga smatraju i nedovoljnim, te da sam za sebe, bez provođenja strukturnih reformi i prilagođavanja i daljnjeg discipliniranog provođenja mjera štednje u javnoj potrošnji, neće dati očekivane rezultate.

Nadalje, efikasnost provođenja ovog programa bit će suočena sa procesom usaglašavanja ECB-a i 19 nacionalnih centralnih banaka eurozone, što je proces koji troši vrijeme, a bitna karakteristika upravljanja u kriznim situacijama nije decentralizacija odlučivanja i upravljanja, nego naprotiv, visoka centralizacija i efikasnost provođenja odluka. Uz to, ovo će biti veoma bitan proces usklađivanja nacionalnih ciljeva i interesa u okvirima zemalja članica EU koji, istini za volju, često ne konvergiraju.

Logika funkcioniranja mjera



Izvjesno je da u sklopu ovog programa ECB-a svaka vlada pojedinačno mora dati program koji će biti adekvatan zahtjevima ECB-a, uz jasno definisane ciljeve i očekivane rezultate. Novac iz ovog programa neće moći biti korišten za saniranje postojećih deficita vlada, već isključivo za investicije. Dakle, novac iz ovog programa bit će u osnovi stavljen na raspolaganje bankama, odnosno privredi koja treba ojačati konkurentnost evropske ekonomije, što je, bez dileme, ključni segment spomenutog neophodnog strukturnog prilagođavanja. U osnovi, logika funkcioniranja ovih mjera je sljedeća:

1. ECB kreira novac kupovinom obveznica
2. Ovako kreiran novac vrši pritisak na snižavanje kamatnih stopa
3. Kompanije se zadužuju i investiraju pod povoljnim uslovima, pojedinci također
4. Intenziviranjem investiranja povećava se nivo zaposlenosti, kreira se nova tražnja
5. Rastu plate realnog sektora, potrošnja raste, raste agregatna tražnja
6. Dolazi do realnog rasta ekonomske aktivnosti i GDP-a
7. Ovo povećava profite kompanija i motivaciju za daljnja ulaganja, uz dodatno kreiranje radnih mjesta i kontinuiranog rasta tražnje
8. Ovo uzrokuje rast javnih prihoda, a kombinovano sa štednjom u javnom sektoru smanjuje se pritisak na otplatu javnih dugova, te se snižava fiskalna presija
9. Rezultat je oporavak ekonomije uz pojavu ekonomski prihvatljive "zdrave – kontrolisane" inflacije

Slabljenje i jačanje eura i jena



Kretanja na valutarnim tržištima, koja se ovih dana već nazivaju i "ratom valutama", samo su posljedica mjera koje nacionalne ekonomije provode u nastojanju da ožive ekonomski rast na svojim područjima.

Poznato je da se međuvalutarni odnosi u osnovi formiraju u odnosu na kretanja nivoa ponude i potražnje za određenim valutama u kombinaciji s realnim proizvodnim sposobnostima i konkurentnošću određenih ekonomija.

Tako je, kada su Federalne rezerve u SAD-u pokrenule program intenzivnog ubrizgavanja novca u ekonomski sistem (program QE1), dolar u samo mjesec dana oslabio prema euru za cijelih 15 posto. Međutim, kada su u drugoj polovini 2014. Federalne rezerve najavile obustavljanje programa, dolar je počeo jačati, odnosno počeo se oporavljati. U Japanu se, nakon pokretanja istovjetnog mehanizma 2010. godine desilo isto, došlo je do naglog slabljenja jena u odnosu na euro. Slabljenje eura u odnosu na dolar počelo je onog momenta kada je postalo jasno da ECB neće moći izbjeći uvođenje mjera ubrizgavanja novca u privredu eurozone. Njihova efektivna implementacija najvjerovatnije će uzrokovati dalje slabljenje eura, pogotovo u odnosu na dolar.

Međutim, slabljenje eura za ekonomije eurozone nije loša vijest, to će evropsku robu učiniti atraktivnijom za strane uvoznike, Evropu atraktivnijom kao turističku destinaciju, sve u svemu povoljno će utjecati na tzv. kreiranje strane tražnje za evropskom robom i uslugama. Jak euro u ovom momentu nije u interesu evropske ekonomije, kao takav on bi bio opstrukcija oporavku.

Konvertibilna marka će, s obzirom na njenu fiksiranost za euro, podijeliti njegovu sudbinu kada je u pitanju njen odnos prema drugim valutama. Konvertibilna marka će svakako slabiti prema američkom dolaru i drugim značajnijim valutama. Ovo bi za bh. ekonomiju, uz njeno prilagođavanje i brže restrukturiranje, moglo imati pozitivan efekt. Za strane uvoznike van eurozone, bh. roba i usluge postat će znatno atraktivniji. Planirane mjere ECB-a, koje bi trebale dinamizirati ekonomiju EU, također će pozitivno utjecati na bh. ekonomiju. Uz organizovaniji pristup i osmišljene strategije nastupa na stranim tržištima, izvoz, koji je u uslovima postojećeg makroekonomskog modela pitanje "opstanka" domaće ekonomije, mogao bi dobiti dodatni zamah i značajno utjecati na dinamiziranje domaće privredne strukture.

Tekst pripremio Ured vodećeg ekonomiste Centralne banke Bosne i Hercegovine

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: