Cvjetković: Žiranti će napokon biti zaštićeni od prevara
"Banke su obavezne da sva svoja akta usklade sa ovim Zakonom u roku od šest mjeseci. Sve ono što nije usaglašeno, a po čemu će se znati šta i kako dužnik plaća, mora biti usaglašeno do 1. juna. Inače, ovaj zakon će mnogo bolje regulisati poziciju svih učesnika u ugovoru o kreditu, prvenstveno žiranata. Mi se nadamo i pretpostavljam da se više neće dešavati da neko bude prevaren", kaže naš sagovornik.
Šta se u Zakonu promijenilo, što će, prema Vašem mišljenju, spriječiti prevare žiranata?
U Zakonu je poseban akcent stavljen na pregovaračku fazu. Sve stranke u ugovoru o kreditu ubuduće će biti upoznate o kreditnoj historiji, kako dužnika tako i garanata, u ovom slučaju žiranata. Ukoliko se bude dešavalo da neko ne želi iznijeti te podatke prilikom sklapanja ugovora, to je samo znak da takvom čovjeku ne treba biti žirant. S druge strane, tu će obiti i ograničenje za banke, jer neće moći davati kredite prezaduženima ili ljudima sa lošom kreditnom historijom. U prethodnom periodu se dešavalo da banka vidi kakva je nečija kreditna historija, prezaduženost podnosioca zahtjeva za kredit i slično, ali ipak su odobravali kredit prešutjevši to žirantima.
U medijima se do sada često nagađalo o broju prevarenih žiranata. Kakvim podacima razpolažete Vi i Vaše Udruženje?
Imamo više od 300.000 žiranata koji plaćaju tuđe kredite, a kada se to „pretoči“ u osobe, radi se o oko 100.000 ljudi, jer neko je bio žirant više puta. Neki žiranti ipak nisu došli u probleme, ali uglavnom 100.000 građana BiH ima problem prevarenih žiranata.
Zakon će predviđati i to da građani koji podižu kredit moratju sklopiti ugovor sa žirantims i predati ga banci uz ostalu dokumentaciju. Šta će tačno biti definisano tim ugovorom?
Žirant će imati pravo da ugovor između banke i ostalih aktera prije potpisivanja iznese van banke, da konsultuje nekoga, ako nije zadovoljan kvalitetom odgovora koji mu je banka dala. S druge strane, neće se moći odobriti kredit, iako je neko potpisao ugovor, prije isteka 14 dana, jer će se ostaviti mogućnost i da se neko predomisli. Vrlo bitna stvar je i taj ugovor koji dužnik i žirant potpisuju o međusobnim obavezima i potraživanjima, a prije potpisivanja glavnog ugovora sa bankom. Taj ugovor bi trebao posebno zaštititi žiranta. Dešavalo se da jedan dužnik uzme kredit, potroši sredstva, a svoju imovinu, nekretnine, prenese na treće osobe. U međuvremenu, kada treba naplatiti kredit, on nema ništa. Za kredit kupi nekretninu ko zna gdje, navede da je to imaovina nekog drugog i žirant ostaje "na cjedilu", jer je sve ostalo na njemu. Banka kaže da se tobože od dužnika nema šta naplatiti. Ovim ugovorom napravit će se zabilješka o imovini dužnika koja će biti garant da će on vraćati kredit. Ima slučajeva da su mnogi, koji su uzeli automobil na leasing, prodali auto, on nije njihov, nego od banke, a banka i dalje tjera žiranta da plaća dug.
Zakon će u narednim mjesecima zaživjeti u RS-u. Šta je s Federacijom BiH i Distriktom Brčko? On je već bio u Federalnom parlamentu, ali je, ako se ne varam, vraćen na dodatne konsultacije?
Nacrt zakona je bio u Parlamentu FBiH, ali je vraćen na doradu. Bili smo mi iz Udruženja na sastanku sa predstavnicima parlamentarnih stranaka, predočili smo im prednosti zakona i zajednički smo radili na nekim poboljšanjima. Koliko znam sada se samo čeka da on dođe na dnevni red i trebao bi biti usvojen.
Sada je već izvjesno da će takav zakon prije stupiti na snagu u RS-u, nego u Federaciji BiH. Smatrate li da će tu doći do problema u smislu da će ljudi iz RS-a podizati kredit u Federaciji kako bi zaobišli nove zakonske odredbe?
Da, postoji i ta mogućnost o kojoj govorite. Govrimo to od polovine prošle godine, od kada smo se maksimalno uključili u kreiranje izmjena Zakona, da niko nikome ne bude žirant dok zakon ne stupi na snagu. Ovom prilikom pozvam građane BiH da ne budu žiranti dok na cijeloj teritoriji BiH na snagu ne stupe iste zakonske odredbe. Inače, ti zakoni su do sada bili potpuno isti, samo su u drugom pismu. U ove tri godine, koliko postoji Udruženje, uspjeli smo edukovati ljude o tome šta znači biti žirant i sada mnogo više vode računa o svemu prije nego negdje stave svoj potpis.
U javnosti su se mogli čuti i komentari da će dodatne procedure, koje sa sobom nose izmjene zakona, odužiti postupak odobravanja kredita. S druge strane bilo je i takvih izjava koje govore da će za korisnika kredita cijeli postupak biti skuplji, jer moraju kod notara ovjeriti ugovor sa žirantom?
Banke govore kako je ranije bilo dovoljno da se dužnik javi sa dobrim žirantom i oni su odobravali kredit. Da kod nas ima pavne države, odmah bi protiv takvih podnijeli tužbu, prvo što je to klasična prevara. Što se tiče notarskih ugovora, taksi koje će sada uslijediti i njihove cijene, to su priče za malu djecu. Ovjera takvog ugovora kod notara košta nekoliko maraka. To da će sada dužnik imati puno veće troškove je samo priča banaka i glavni motiv protiv usvajanja ovoh zakona. Drago mi je da su naši poslanici ipak prepoznali značaj ovakvih zakonskih odredbi i usvojili ih. Da se vratimo u prethodni period. Banke su uzimale dva do tri posto na obradu kredita. A za šta? Nisu provjeravali tačnost podataka koje su dužnici navodili, davali su kredite bez provjera, a uzimali naknadu. Taj dio naknade treba umanjiti, jer ne košta toliko što oni pošalju zvanični dopis bilo kojoj poreskoj upravi i provjere određene navode u dokumentaciji. To je samo namet na namet. Imamo slučaj i jedne mikrokreditne organizacije koja je u 2009. i 2010. godini, samo za naknadu za odobravanje kredita uzela tri miliona maraka.
U RS-u već postoji Ured ombudsmana za bankarstvo, a ova institucija bi uskoro trebala biti uspostavljena i u FBiH. No, žiranti baš i nemaju pozitivan stav prema njoj? Stav našeg Udruženja je da je obudsman za bankarstvo, koji djeluje pri Agenciji za bankarstvo, samo institucija ili neko ime za zadovoljenje većih stranačkih apetita, ništa drugo. Agencija za bankarstvo je imala, pored svih drugih, i kontrolnu funkciju, da kontroliše sve segmente poslovanja banke. Kontrolna funkcija Agencije je derogirana, zato i postoji institucija ombudsmana, to znamo. Obudsman nema nikakvih ingerencija i težine, on može nešto provjeriti, a i ne mora, može dati preporuku da se problem mirno riješi i slično. To je van pameti. Svako raskidanje ovakvih ugovora završi na sudu.
