Pojavio se drugi prototip BMW-ove tajne V16 Serije 7

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća inženjeri kompanije BMW su vrijedno radili na kreiranju ultimativnog izraza bavarskog luksuza, a u tom procesu su razvili i 6,6-litarski V16 motor. Iako je obećavao, ovaj agregat je ugrađen u samo dva različita prototipa Serije 7 sedan pod nazivom Goldfisch, no oni nikada nisu dočekali svoj trenutak slave.

I dok se mnogi sjećaju smeđeg prototipa BMW 767iL V16 Goldfisch iz 1987. godine, koji pripada generaciji E32 Serije 7, a koja se proizvodila između 1986. i 1994. godine, postoji i manje poznata "tajna" za otkrivanje. Ispostavilo se da je BMW nekoliko godina kasnije tajno proizveo i drugu verziju, ovog puta zasnovanu na razvojnom prototipu sljedeće generacije (1995. - 2001.).

S obzirom na too da je BMW napustio ideju V16 motora, prototip 750iL V16 Goldfisch iz 1990. godine je desetljećima u tajnosti čuvan u kolekciji bavarskog brenda. Međutim, tome je došao kraj, jer će BMW javno predstaviti ovaj automobil na sajmu Techno-Classica Essen u Njemačkoj.

Kao što se vidi na fotografijama, automobil ima sve ono što se moglo očekivati od vrhunskog luksuza devedesetih godina, od udobnih sjedišta pa do telefona. Prototip izgleda pomalo čudno sa svojim prednjim svjetlima, retrovizorima i linijom krova kojim podsjeća na E32 generaciju za razliku od uglađenog serijskog modela E38 koji se često nazivao "najljepšom BMW Serijom 7 svih vremena".

Ispod haube se nalazi masivni 6,6-litarski V16 motor uparen s petostepenim automatskim mjenjačem, koji razvija 348 KS i "vrti" se do 5.000 obr/min. Maksimalna brzina iznosi 250 km/h. I dok ovo ne zvuči impresivno za današnje vrijeme, performanse ipak nadmašuju V12 motor koji je pokretao produkcijski model 750i u to vrijeme, a koji je razvijao 299 KS. S druge strane, slabiji je od ranijeg koncepta, koji je BMW "izvukao" iz svoje kolekcije i pokazao 2019. godine. Prototip 767iL Goldfisch iz 1987. godine koristi isti 6,6-litarski motor, koji isporučuje impresivnijih 408 KS. Ipak, njegovi zahtjevi za hlađenjem su bili toliko veliki da je BMW morao ugraditi značajne otvore i hladnjake nazad.

Iako je sve to izgledalo "opasno", također je zauzimalo mnogo prostora, tako da je vjerovatno utjecalo i na prtljažni prostor. S druge strane, taj problem nije imao prototip 750iL V16 Goldfisch iz 1990. godine, koji je "sleeper". Nažalost, BMW nikad nije objasno zašto ovaj model nikad nije stigao do serijske proizvodnje.