Opel Ascona je imala američki "kostur" i evropski šarm osamdesetih
Treća i posljednja generacija Ascone se proizvodila između 1981. i 1988. godine te je pomogla Opelu u tranziciji u decedesete kada su automobili generalno postali više sofisticirani, udobni i opremljeni tenologijom. Ascona C je bila prvi Opelov pokušaj da na tržište plasira relativno pristupačan, velik, dobro opremljen i praktičan automobil s pogonom na prednje točkove. Iako se nikad nije prodavala u SAD-u, imala je američki "kostur" jer je bila bazirana na GM-ovoj J platvormi, baš kao Chevrolet Cavalier CL, Pontiac J2000 LE, Oldsmobile Firenza LX, Buick Skyhawk Limited i Cadillac Cimarron koji su se nudili kupcima s "druge strane bare".
Ascona je stekla reputaciju voljenog klasika iz nekoliko razloga, a među njima su elegantan i bezvremenski dizajn, udobna vožnja, odlična upravljivost, praktičnost, ekonomičnost i kvalitet izrade, što ju je učinilo idealnim izborom za svakodnevno korištenje, ali i duga putovanja. Ovaj model je dokazao da GM može dizajnirati, razviti i proizvesti pristupačne automobile srednje veličine s prednjim pogonom, a to je nešto što je radio u narednim desetljećima na globalnom nivou.
Pored toga, njene sportske verzije kao što je Ascona 400, postale su legendarne među fanovima relija zahvaljujući njihovim impresivnim performansama. Ova verzija je bila dio druge generacije Ascone, a s njom je Walter Röhrl 1982. godine osvojio vozačku titulu u Svjetskom reli šampionatu (WRC).
Treća generacija Ascone je debitovala 1981. godine zamijenivši drugu generaciju koja se proizvodila od 1975. godine. Ova nova iteracija je donijela nekoliko modernih poboljšanja uključujući bolju aerodinamiku, naprednije sigurnosne sisteme i profinjeniju unutrašnjost. Bila je to jedina Ascona od sve tri generacije s pogonom na prednje točkove.
Ascona se pozicionirala u Opelovoj ponudi kao porodični automobil srednje veličine iznad manjeg Kadetta i ispod većih Rekorda i Senatora, a bila je namijenjena kupcima koji su tražili ravnotežu između veličine, praktičnosti i performansi. Strateško pozicioniranje je omogućilo Asconi da odgovori na potrebe široke klijentele, od porodica do pojedinaca koji su tražili lijep i udoban automobil za svakodnevnu upotrebu.
Godine 1982. je Ascona usko izgubila u izboru za Evropski automobil godine od Renaulta 9. U to vrijeme je model postavio standardne za performanse u svom segmentu s maksimalnom brzinom od 170 km/h, koju je omogućavao 1,6-litarski motor. Time je Ascona nadmašila jednog od najvećih rivala, Fordovu Cortinu s 2,0-litarskim motorom.
Treća generacija Ascone se prodavala s različitim motorima, od ekonomičnih četverocilindričnih do snažnijih motora namijenjenih više sportskim modelima. Među opcijama su bili 1,3, 1,6 i 2,0-litarski četverocilindrični motori. Ascona je postala jedan od Opelovih prvim vozila masovne proizvodnje s dizelskim motorom, a to je bio 1,6-litarski atmosferac s 55 KS. U ponudi su bili četverostepeni i petostepeni manuelni te trostepeni automatski mjenjač ovisno o odabranom motoru. Najsnažniju verziju je pokretao 2,0-litarski benzinac koji je isporučivao 130 KS.
Opel je prodao oko 1,7 miliona primjeraka treće generacije Ascone, tako da je ovaj model zapravo bio jedan od najprodavanijih za ovaj brend u to vrijeme. Godine 1988. je okonačana proizvodnja Ascone, a kao zamjena je stigla Vectra. Opel je kroz historiju prodao više od 3,9 miliona primjeraka Ascone, a postojala je i verzija koja se proizvodila u Brazilu do 1996. godine, a koja je doživjela značajan redizajn 1990. godine, kako za dvovratne, tako i za četverovratne modele.
U Velikoj Britaniji se Ascona prodavala pod imenom Vauxhall Cavalier te je bila veoma popularna, a titulu najprodavanijeg automobila ponijela je 1984. 1985. godine. Tokom sedmogodišnje proizvodnje je registrovano više od 700.000 primjeraka u Velikoj Britaniji, gdje se Cavalier prodavao i kao karavan.
Pjanić o oproštaju: Ovo je za dobrobit reprezentacije, neću da me pamte po lošem
Psiholog tvrdi da djecu trebate podučiti ovoj vještini, daje im brojne prednosti
