Lancia Hyena Zagato: Divlji i raritetni blizanac Lancije Delte Integrale po vrtoglavoj cijeni
Koot je bio zvanični uvoznik Lancije za Holandiju, sa predstavništvom pod nazivom Lusso Service Holland. Bio je toliko opčinjen Deltom Integrale, njenim kutijastim izgledom, moćnim turbo motorom s dvije bregaste i sirovim pogonom na četiri točka, da je došao na ideju da taj potencijal iskoristi kreirajući jedinstveni kupe.
Godine 1990. Koot je bio u mukama oko restauracije Aston Martina DB4 GT Zagato, zbog čega je bio primoran konsultovati se sa kreatorom tog automobila, pa je otišao u posjetu Eliju Zagatu. No, ta posjeta je izrodila projekat o kojem je Koot maštao. Koot je, između ostalog, pitao Zagata zašto njegova kompanija više ne proizvodi male, relativno pristupačne kupee kao što je to radila u prošlosti. Zagatov odgovor je oduševio Koota kada mu je pokazao dizajn koji je osmislio Marco Pedracini, jedan od zaposlenih u talijanskoj stilskoj kući. To je bilo upravo ono što je Holanđanin imao na umu. Koot je pitao Zagata da li se dizajn može primjeniti na šasiji Delte Integrale. Nakon pozitivnog odgovora vrlo brzo rođen je koncept Lancia Hyena.
Četrnaest kupaca kupilo na ‘’neviđeno’’
Plan je bio da se Hyena ručno sklopi, međutim, to je iziskivalo ogromne troškove. Koot je planirao da napravi samo nekoliko primjeraka, ali kada je koncept prikazan na sajmu automobila u Briselu 1992. godine, 14 kupaca je na neviđeno odmah naručilo ovaj jedinstveni kupe. Kootu je bilo jasno da treba posjetiti veće auto sajmove od Brisela kako bi auto pokazao široj publici i tako dobio veći broj narudžbi. Ideja koja se naslanjala na tu bila je da ako bi Hyena mogla biti napravljena u mnogo većem broju, to bi je ipak učinilo prilično pristupačnijom.
Koot je odlučio da sastavi poslovni plan za izradu 600 Hyena. Dio dogovora je bio da će kupe biti dostupan preko Lancia dilera, koji će prodavati automobil sa Lancia značkama, jer je automobil imao službeni blagoslov kompanije. Ali, iako Lancia nije stavila veto na Kootove planove, do službene saradnje, kako je bio zamislio Koot, na kraju nije došlo. Zagatova početna tačka je trebalo da bude gotova šasija, preko koje bi se montirala ručno presovana aluminijska karoserija, ali Lancia nije mogla da udovolji tom zahtjevu.
Holanđanin je pregovarao sa Lancijom cijelu godinu, ali proizvodni procesi kompanije nisu mogli ponuditi Kootu tačno ono što je želio i zamislio. Lancia je na kraju ponudila Holanđaninu da otkupi lager izložbenih modela Integrale Evo 1 i Evo 2, po sistemu da na gotovu šasiju namontira karoseriju prema njegovom dizajnu, a da karoseriju Delte razmontira i odbaci na otpad. Koot je prisiljen prihvatiti taj prijedlog što je udvostručilo konačnu cijenu Hyene.
Samo 24 komada kupea sa reli genima
Ipak, auto je bio punih 200 kg lakši od obične Delte sa pet vrata na kojem je ovaj neobični kupe bio zasnovan, poboljšavajući tako sve ono što je već činilo ovaj sjajni vozački automobil. Istovremeno, Deltin 2.0 16V motor u Hyeni razvijao je 210 KS, ali su neki modeli dobili nove mape, pa je motor bio ‘’nasviran’’ na 250, pa čak i na 320 KS kod pojedinih verzija sa prilagođenim izduvom dizajniranim da replicira zvuk reli Delte Grupe A.
Kada je Hyena konačno ugledala svjetlo dana 1993. godine, njena cijena je iznosila nestvarnih 74.000 funti, što je bilo rame uz rame sa Ferrarijem 348. Dodatna omča oko njenog vrata bila je cijena rivala, poput Fiata Coupé i Alfe Romeo GTV, koji su bili značajno povoljniji. To je je bio samo početak Kootovih problema, jer je ubrzo nakon pokretanja proizvodnje Hyene, Lancia objavila da zaustavlja proizvodnju Integralea, ostavljajući Koota bez osnovnog donatorskog ‘’materijala’’. Tako je san o 600 primjeraka Hyene ostao nedosanjan.
Na kraju je napravljeno samo 24 komada, svi sa volanom na lijevoj strani, što je bilo očekivano s obzirom na Deltinu osnovu. Posljednja Hyena napustila je Zagatovu fabriku 1994. Međutim, iako je poslovni plan propao, ovaj kupe danas je jako vrijedan kolecionarski auto. Vrijednost Hyene na aukcijama znala je dostići prodajni prag od skoro 250.000 dolara.
