Znate li zbog čega Amerikanci sve svoje pregovore uglavnom planiraju u vojnim bazama?
Iščekujući sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina u bazi ratnog zrakoplovstva Elmendorf - Richardson još jednom potvrđuje tradiciju američkog diplomatskog gostoprimstva.
Još od perioda Hladnog rata većina diplomatskih pregovora na najvišem nivou kako direktnih tako i posredničkih kojima su predsjedavale SAD, planirani su i organizirani u vojnim bazama.
Američki predsjednik Richard Nixon i japanski car Hirohito sastali su se u bazi Elmendorf - Richardson 1971. godine što je bio prvi susret američkog predsjednika i japanskog cara ikada.
Samo sedam godina kasnije u predsjedničkom odmaralištu Camp David u sklopu baze ratne mornarice vođeni su pregovori Egipta i Izraela pod posredništvom američkog predsjednika Jimmyja Cartera.
U konačnici i pregovori za potpisivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH vođeni su 1995. godine u bazi ratnog zrakoplovstva Wright-Patterson u gradu Dayton.
Ova američka praksa prilikom sastanaka sa državama rivalima, ali i saveznicima odnosno partnerima, zapravo ima mnogostruke prednosti. Prva prednost jeste sigurnosni aspekt jer vojne baze osiguravaju najviši nivo sigurnosnih mjera koje nisu izvanredne. Dakle, u ovim objektima već postoje instalacije za protuzračnu, protivelektronsku i svaku odbranu.
Također, američke vojne baze su uvijek locirane daleko izvan gradova čime se dodatno olakšava kontrola šireg područja. U odnosu na pregovore koji su bazirani u gradovima, sam dolazak visokih delegacija na civilne aerodrome predstavlja poseban logistički i sigurnosni izazov, zbog čega je odabir vojnih baza ratnog zrakoplovstva SAD-a idealan.
U kontekstu organizacije života u vojnim bazama svakodnevne aktivnosti ne mogu biti narušene sastancima visokih delegacija što nije slučaj sa organiziranjem sastanaka u urbanijim središtima što bi za sobom nosilo drugačiju regulaciju saobraćaja i života u okolnim naseljima.
Logistički segment vojnih baza predstavlja jedan od najznačajnijih parametara jer se radi o objektima koji inače mogu primiti veliki broj ljudi što se kod sastanaka najviših delegacija nameće kao izazov u vidu smještaja delegacija, njihove sigurnosne pratnje, medija i drugih.
Konačno, sastanci u vojnim bazama uvijek pružaju odličnu priliku za slanje snažnih simboličnih poruka jer se pregovori nerijetko vode u objektima koji se nalaze pored hangara borbenih aviona, bombardera ili drugih vrsta vojne tehnike.
Na ovaj način cjelokupna arhitektura vojnih objekata koristi se kao neposredna poruka kojom se motiviše druga strana na blaže i prihvatljivije stanove.