Od medrese do Sorbone
14

Znate li ko je bio Hamdija Ćemerlić: Partizan, arhitekta bh. državnosti i islamski intelektualac

Piše: B. H.
Ilustracija: Klix.ba
Tri decenije nakon što je sarajevsko naselje Grbavica dočekalo slobodu, jedna navijačka zastava posvećena tom danu izazvala je haos na stadionu Pecara. Na zastavi je prikazana čuvena fotografija u kojoj se umjesto table sa ulicom Srpskih boraca postavlja ona s imenom Hamdije Ćemerlića.

Ovaj događaj ogolio je mnogo toga o dvostrukim aršinima u današnjoj Bosni i Hercegovini, ali i nametnuo pitanje koje prevazilazi okvire fudbala: Ko je bio Hamdija Ćemerlić, intelektualac čiji lik i djelo i decenijama nakon smrti smetaju rušiocima ove države?

Hamdija Ćemerlić rođen je 1905. godine u Janji kod Bijeljine, u vremenu kada je Bosna i Hercegovina prolazila kroz turbulentne tranzicije između imperija. Njegov rani život odredila je nevjerovatna želja za obrazovanjem, što u to vrijeme nije bio čest slučaj, a još rjeđe lako ostvariv cilj za mladiće iz manjih bosanskih sredina.

Nakon završene osnovne škole u rodnoj Janji, Ćemerlić odlazi u Tuzlu gdje pohađa medresu, a potom put nastavlja u Sarajevu gdje upisuje Šerijatsku sudačku školu. Ova institucija u to vrijeme bila je rasadnik bošnjačke i bosanskohercegovačke inteligencije, spajajući tradicionalno islamsko pravo sa savremenim pravnim tekovinama. Međutim, Ćemerlićev intelektualni apetit nije se zaustavio u Sarajevu. Njegova vizija sezala je mnogo dalje od granica Balkana.

Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, Ćemerlić odlučuje svoje obrazovanje krunisati u samom centru evropske akademske misli, u Parizu. Na prestižnoj Sorboni (Univerzitet u Parizu), Ćemerlić ne samo da nastavlja studije, već s izvanrednim uspjehom brani doktorsku disertaciju. Ćemerlić je u Parizu upijao ideje francuskog prosvjetiteljstva, evropskog prava i demokratskih principa, koje će kasnije majstorski ugraditi u temelje bosanskohercegovačke državnosti.

ZAVNOBiH i arhitektura bosanske državnosti

Kada je počeo Drugi svjetski rat, Ćemerlić nije odabrao put konformizma niti se sklonio u sigurnost svojih akademskih titula. Kao istinski intelektualac i humanista, brzo je prepoznao opasnost fašizma i pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Njegovo oružje, međutim, nije bila samo puška; njegovo glavno oružje bili su znanje, pravo i vizija pravednijeg društva.

Njegov najveći politički i historijski doprinos Bosni i Hercegovini desio se u noći između 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), dr. Hamdija Ćemerlić je bio jedan od ključnih aktera. On nije bio samo delegat; on je bio pravni arhitekta rezolucija koje su donesene te noći.

Kao stručnjak za državno pravo, Ćemerlić je savršeno razumio pravni vakuum u kojem se Bosna i Hercegovina nalazila i znao je kako pravno utemeljiti njenu obnovljenu državnost. Njegov rad na deklaracijama ZAVNOBiH-a osigurao je da BiH u novu Jugoslaviju ne uđe kao nečija pokrajina ili teritorija za potkusurivanje između Beograda i Zagreba, već kao ravnopravna federalna jedinica. On je jedan od onih ljudi koji su definisali čuvenu formulu da Bosna i Hercegovina "nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska".

Osim na ZAVNOBiH-u, Ćemerlić je bio i vijećnik AVNOJ-a (Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije), gdje je nastavio štititi interese svoje domovine. Njegov antifašizam nije bio puka ideološka floskula, već duboko pravno i moralno uvjerenje da svi narodi u BiH moraju imati jednaka prava.

Graditelj modernog obrazovanja: Osnivač Univerziteta u Sarajevu

Nakon završetka rata, pred Bosnom i Hercegovinom bio je herkulovski zadatak obnove. Zemlja je bila razorena, privreda uništena, a intelektualna elita desetkovana. Nova socijalistička vlast shvatila je da bez obrazovanih kadrova nema napretka. U tom trenutku na scenu ponovo stupa dr. Hamdija Ćemerlić.

Njemu je povjeren jedan od najvažnijih zadataka u historiji moderne BiH: osnivanje visokoškolskih ustanova. Ćemerlić je bio alfa i omega formiranja Univerziteta u Sarajevu. U godinama kada su nedostajali osnovni uslovi za rad, kada nije bilo zgrada, knjiga niti dovoljno profesora, on je svojim nevjerovatnim entuzijazmom i autoritetom postavljao temelje akademske zajednice.

Posebno je značajna njegova uloga u osnivanju Pravnog fakulteta u Sarajevu 1946. godine. On je bio prvi dekan ovog fakulteta, profesor Ustavnog prava i čovjek koji je postavio nastavne planove i programe po uzoru na najprestižnije evropske univerzitete na kojima se i sam školovao. Kasnije je izabran i za rektora Univerziteta u Sarajevu, a pod njegovim vodstvom Univerzitet je izrastao u ozbiljnu i respektabilnu obrazovnu instituciju.

Njegova predavanja iz Ustavnog prava pamte generacije pravnika. Nije bio samo suhoparni predavač; učio je svoje studente o važnosti institucija, o vladavini prava i o tome kako pravo mora služiti čovjeku, a ne obrnuto. Kao redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), iza sebe je ostavio nebrojene naučne radove, knjige i analize koje su i danas obavezna literatura na pravnim fakultetima.

Harmoničan spoj tradicije i sekularizma

Ono što Hamdiju Ćemerlića čini posebno fascinantnom historijskom ličnošću jeste njegov odnos prema religiji i tradiciji u sistemu koji religiji nije bio nimalo naklonjen. Iako je bio visoki funkcioner socijalističke Jugoslavije, istaknuti član Partije i državni službenik, Ćemerlić nikada nije odbacio svoj identitet niti se distancirao od Islamske zajednice.

U teškim vremenima komunističkog režima, kada su vjerske slobode bile uveliko ograničene, a vjerske institucije marginalizovane, on je preuzeo ogromnu odgovornost u očuvanju identiteta Bošnjaka (tada Muslimana) i opstanka Islamske zajednice.

Njegovo poznavanje šerijatskog prava, koje je stekao u mladosti, i njegovo duboko razumijevanje odnosa države i religije, pomogli su da Islamska zajednica u BiH nakon Drugog svjetskog rata dobije svoj pravni okvir unutar novog, sekularnog sistema. Ćemerlić je aktivno učestvovao u izradi ustava Islamske zajednice, pomažući da ova institucija preživi i prilagodi se novim društvenim okolnostima.

Aktivno je sudjelovao u radu organa Islamske zajednice i pomogao u osnivanju Islamskog teološkog fakulteta (današnjeg Fakulteta islamskih nauka - FIN) u Sarajevu 1977. godine, postavši i njegov prvi dekan.

Bio je živi dokaz da progresivne antifašističke ideje ne moraju biti u sukobu s duhovnošću i poštovanjem tradicije. On je bio most između dva svijeta, onog tradicionalnog bošnjačkog, duboko ukorijenjenog u vjeri i običajima, i onog modernog, evropskog, zasnovanog na nauci, sekularizmu i ljudskim pravima. Umro je u Sarajevu 1990. godine.

Kada se vratimo na početak ove priče i dešavanja na stadionu Pecara, postaje jasno zašto prizor postavljanja table s Ćemerlićevim imenom na koreografiji i danas može nekome "zasmetati", do te mjere da se zbog toga prekine sportska manifestacija i izazovu neredi.

Dok se u različitim dijelovima zemlje i danas lome koplja oko imena ulica, gdje se trgovi i škole nerijetko nazivaju po dokazanim ratnim zločincima i kolaboracionistima fašističkih režima, sjećanje na Hamdiju Ćemerlića mora biti na neki način zaštićeno. Jer onog dana kada zaboravimo ko su bili ljudi koji su ugradili svoje živote i znanje u temelje ove države, tada će oni koji žele da te države nema odnijeti svoju konačnu pobjedu.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Možda vas zanima