Znate li ko je bio Hamdija Ćemerlić: Partizan, arhitekta bh. državnosti i islamski intelektualac

Ovaj događaj ogolio je mnogo toga o dvostrukim aršinima u današnjoj Bosni i Hercegovini, ali i nametnuo pitanje koje prevazilazi okvire fudbala: Ko je bio Hamdija Ćemerlić, intelektualac čiji lik i djelo i decenijama nakon smrti smetaju rušiocima ove države?

Hamdija Ćemerlić rođen je 1905. godine u Janji kod Bijeljine, u vremenu kada je Bosna i Hercegovina prolazila kroz turbulentne tranzicije između imperija. Njegov rani život odredila je nevjerovatna želja za obrazovanjem, što u to vrijeme nije bio čest slučaj, a još rjeđe lako ostvariv cilj za mladiće iz manjih bosanskih sredina.

Nakon završene osnovne škole u rodnoj Janji, Ćemerlić odlazi u Tuzlu gdje pohađa medresu, a potom put nastavlja u Sarajevu gdje upisuje Šerijatsku sudačku školu. Ova institucija u to vrijeme bila je rasadnik bošnjačke i bosanskohercegovačke inteligencije, spajajući tradicionalno islamsko pravo sa savremenim pravnim tekovinama. Međutim, Ćemerlićev intelektualni apetit nije se zaustavio u Sarajevu. Njegova vizija sezala je mnogo dalje od granica Balkana.

Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, Ćemerlić odlučuje svoje obrazovanje krunisati u samom centru evropske akademske misli, u Parizu. Na prestižnoj Sorboni (Univerzitet u Parizu), Ćemerlić ne samo da nastavlja studije, već s izvanrednim uspjehom brani doktorsku disertaciju. Ćemerlić je u Parizu upijao ideje francuskog prosvjetiteljstva, evropskog prava i demokratskih principa, koje će kasnije majstorski ugraditi u temelje bosanskohercegovačke državnosti.

ZAVNOBiH i arhitektura bosanske državnosti

Kada je počeo Drugi svjetski rat, Ćemerlić nije odabrao put konformizma niti se sklonio u sigurnost svojih akademskih titula. Kao istinski intelektualac i humanista, brzo je prepoznao opasnost fašizma i pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Njegovo oružje, međutim, nije bila samo puška; njegovo glavno oružje bili su znanje, pravo i vizija pravednijeg društva.

Njegov najveći politički i historijski doprinos Bosni i Hercegovini desio se u noći između 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), dr. Hamdija Ćemerlić je bio jedan od ključnih aktera. On nije bio samo delegat; on je bio pravni arhitekta rezolucija koje su donesene te noći.

Kao stručnjak za državno pravo, Ćemerlić je savršeno razumio pravni vakuum u kojem se Bosna i Hercegovina nalazila i znao je kako pravno utemeljiti njenu obnovljenu državnost. Njegov rad na deklaracijama ZAVNOBiH-a osigurao je da BiH u novu Jugoslaviju ne uđe kao nečija pokrajina ili teritorija za potkusurivanje između Beograda i Zagreba, već kao ravnopravna federalna jedinica. On je jedan od onih ljudi koji su definisali čuvenu formulu da Bosna i Hercegovina "nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska".

Osim na ZAVNOBiH-u, Ćemerlić je bio i vijećnik AVNOJ-a (Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije), gdje je nastavio štititi interese svoje domovine. Njegov antifašizam nije bio puka ideološka floskula, već duboko pravno i moralno uvjerenje da svi narodi u BiH moraju imati jednaka prava.

Graditelj modernog obrazovanja: Osnivač Univerziteta u Sarajevu

Nakon završetka rata, pred Bosnom i Hercegovinom bio je herkulovski zadatak obnove. Zemlja je bila razorena, privreda uništena, a intelektualna elita desetkovana. Nova socijalistička vlast shvatila je da bez obrazovanih kadrova nema napretka. U tom trenutku na scenu ponovo stupa dr. Hamdija Ćemerlić.

Njemu je povjeren jedan od najvažnijih zadataka u historiji moderne BiH: osnivanje visokoškolskih ustanova. Ćemerlić je bio alfa i omega formiranja Univerziteta u Sarajevu. U godinama kada su nedostajali osnovni uslovi za rad, kada nije bilo zgrada, knjiga niti dovoljno profesora, on je svojim nevjerovatnim entuzijazmom i autoritetom postavljao temelje akademske zajednice.

Posebno je značajna njegova uloga u osnivanju Pravnog fakulteta u Sarajevu 1946. godine. On je bio prvi dekan ovog fakulteta, profesor Ustavnog prava i čovjek koji je postavio nastavne planove i programe po uzoru na najprestižnije evropske univerzitete na kojima se i sam školovao. Kasnije je izabran i za rektora Univerziteta u Sarajevu, a pod njegovim vodstvom Univerzitet je izrastao u ozbiljnu i respektabilnu obrazovnu instituciju.

Njegova predavanja iz Ustavnog prava pamte generacije pravnika. Nije bio samo suhoparni predavač; učio je svoje studente o važnosti institucija, o vladavini prava i o tome kako pravo mora služiti čovjeku, a ne obrnuto. Kao redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), iza sebe je ostavio nebrojene naučne radove, knjige i analize koje su i danas obavezna literatura na pravnim fakultetima.

Harmoničan spoj tradicije i sekularizma

Ono što Hamdiju Ćemerlića čini posebno fascinantnom historijskom ličnošću jeste njegov odnos prema religiji i tradiciji u sistemu koji religiji nije bio nimalo naklonjen. Iako je bio visoki funkcioner socijalističke Jugoslavije, istaknuti član Partije i državni službenik, Ćemerlić nikada nije odbacio svoj identitet niti se distancirao od Islamske zajednice.

U teškim vremenima komunističkog režima, kada su vjerske slobode bile uveliko ograničene, a vjerske institucije marginalizovane, on je preuzeo ogromnu odgovornost u očuvanju identiteta Bošnjaka (tada Muslimana) i opstanka Islamske zajednice.

Njegovo poznavanje šerijatskog prava, koje je stekao u mladosti, i njegovo duboko razumijevanje odnosa države i religije, pomogli su da Islamska zajednica u BiH nakon Drugog svjetskog rata dobije svoj pravni okvir unutar novog, sekularnog sistema. Ćemerlić je aktivno učestvovao u izradi ustava Islamske zajednice, pomažući da ova institucija preživi i prilagodi se novim društvenim okolnostima.

Aktivno je sudjelovao u radu organa Islamske zajednice i pomogao u osnivanju Islamskog teološkog fakulteta (današnjeg Fakulteta islamskih nauka - FIN) u Sarajevu 1977. godine, postavši i njegov prvi dekan.

Bio je živi dokaz da progresivne antifašističke ideje ne moraju biti u sukobu s duhovnošću i poštovanjem tradicije. On je bio most između dva svijeta, onog tradicionalnog bošnjačkog, duboko ukorijenjenog u vjeri i običajima, i onog modernog, evropskog, zasnovanog na nauci, sekularizmu i ljudskim pravima. Umro je u Sarajevu 1990. godine.

Kada se vratimo na početak ove priče i dešavanja na stadionu Pecara, postaje jasno zašto prizor postavljanja table s Ćemerlićevim imenom na koreografiji i danas može nekome "zasmetati", do te mjere da se zbog toga prekine sportska manifestacija i izazovu neredi.

Dok se u različitim dijelovima zemlje i danas lome koplja oko imena ulica, gdje se trgovi i škole nerijetko nazivaju po dokazanim ratnim zločincima i kolaboracionistima fašističkih režima, sjećanje na Hamdiju Ćemerlića mora biti na neki način zaštićeno. Jer onog dana kada zaboravimo ko su bili ljudi koji su ugradili svoje živote i znanje u temelje ove države, tada će oni koji žele da te države nema odnijeti svoju konačnu pobjedu.