Iskorištavanje tragedije
68

Zemljotresi u Turskoj i teorije zavjera: Zašto nemaju smisla

F. H.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Kao i većina velikih događaja, razorni zemljotresi u Turskoj su privukli teoretičare zavjera. Jedna od vodećih teorija u tim krugovima je to da su zemljotrese na neki način izazvale Sjedinjene Američke Države.

Turska je duboko "ranjena" zbog dva zemljotresa magnitude 7,7, odnosno 7,6 po Richteru, koja su se dogodila 6. februara. Osim desetina hiljada poginulih i povrijeđenih, mnoge su se kuće srušile i u njima nije moguće živjeti. Budući da su zemljotresi bili prilično razorni, Turci su tražili nekoga koga će optužiti kao počinitelja. Uobičajena i prihvatljiva sumnja su zemljotresni rasjedi, ali teoretičari zavjera i mnogi ljudi misle da su zemljotresi izazvani umjetno i prstom upiru u SAD.

Na primjer, neko je optužio američki razarač pod nazivom USS Nitze, koji je bio usidren u Istanbulu nekoliko dana prije zemljotresa, da je poslao signale u Kahramanmaraš kako bi potaknuo zemljotrese, što znači pokušaj izvršen 1200 kilometara daleko od epicentra. Neki drugi su tvrdili da su američki istraživači nafte iskopali bunar i u njega ubacili ogromnu bombu kako bi izazvali zemljotres. Ima još teorija zavjere i sve imaju nekoga ko ih podržava.

Ako pitate ljubitelje zavjere zašto je američka administracija možda htjela inicirati zemljotres, reći će da Amerikanci žele izvršiti invaziju na Tursku. Ipak, Amerikanci nisu poslali svoju vojsku, niti se čini da jesu. Također, kada se 1999. dogodio sličan razorni potres, Amerikanci nisu izvršili invaziju na Tursku. Šta više, Turska vojska nije bila pogođena potresima i mogla bi odgovoriti na vjerovatnu invaziju.

Što se tiče tehnologija za izazivanje zemljotresa, sigurnosna tijela Turske poput vojske, policije i obavještajnih službi bila bi svjesna takvog napada i suprotstavila bi mu se. Međutim, suprotno optužbama, sigurnosni dužnosnici negiraju gnusne planove o Turskoj. Osim toga, turski geolozi odbijaju postojanje takvih tehnologija. Ako postoje, onda bi tužitelj trebao biti dužan to dokazati. Samo reći "Vjerujem da postoji" nije dokaz, jer postoje protuuvjerenja.

Šta je s Japanom?

Nadalje, američki saveznici poput Japana doživjeli su zemljotrese značajnije magnitude, a hiljade su umrle. Znači li to da SAD kažnjava svog saveznika? A zašto ne kazniti Rusiju potresom jer su Amerikanci neizravno u ratu s Rusima? Ne bi li Washingtonu odgovaralo da svojim daljinskim uređajima izazove zemljotres u Rusiji umjesto da Ukrajini isporučuje oružje? Ako nemaju, možda je razlog to što ne postoji takva tehnologija?

Konačno, Turska je zemlja u kojoj se zemljotresi redovno događaju. Ima nekoliko zemljotresnih rasjeda diljem zemlje, koji ponekad puknu i uzrokuju zemljotrese. Dok SAD, zemlja stara 250 godina i koja je supersila tek zadnjih 70 godina, zemljotresi imaju mnogo dužu historiju. Na primjer, zemljotres 1114. godine pr. uništio Kahramanmaraš i ubio gotovo 40.000 stanovnika.

To ne znači da se tehnologije za izazivanje zemljotresa ne mogu razviti, ali još uvijek nema dokaza da imaju. Štaviše, tursko-američki odnosi nisu na željenoj razini, ali obje zemlje nisu neprijatelji. Samo se njihovi interesi sukobljavaju, a takve fluktuacije u pogledu uvijek se događaju. Dodatno, dok s jedne strane takve optužbe SAD čine svemoćnom državom, s druge strane diskreditiraju i ponižavaju inteligenciju i moć Turaka. Amerika je jaka zemlja, ali nema božanske sposobnosti, a Turska ili bilo koja druga zemlja nije tako slaba ili nesvjesna takvih zlonamjernih planova.

Gledajući problem iz psihološke perspektive, ljudi su skloni pronaći počinitelja nakon neželjenog događaja, bilo da je riječ o umjetnoj ili prirodnoj katastrofi. Ne odahnu dok ne pronađu zločinca. Ako nema vidljivog sumnjivca, onda fikcija zamjenjuje stvarnost. Budući da ljudi traže neke odgovore za zadovoljstvo, brzo daju za pravo teorijama zavjera.

Možda su neke od teorija zavjere tačne, ali niko ne zna koje od njih osim ako ih neko ne dokaže. U turskom slučaju dogodila su se dva nezavisna zemljotresa u roku od devet sati, a krivac su rasjedi. Ipak, budući da ljudi misle da nesvjesna zemlja to ne može, vraćaju se nekome s umom i snagom. Način razmišljanja izgleda ispravan, ali uglavnom završi na pogrešnom počinitelju, piše Daily Sabah.