Žele im uzeti oružje: Najmoćnija oružana grupa na Bliskom istoku pred najvećim izazovom u svojoj historiji

Ova tema, koja se godinama gurala pod tepih zbog osjetljivih političkih i sigurnosnih implikacija, sada je izbila u prvi plan pod pritiskom međunarodne zajednice i sve većih unutrašnjih tenzija.

Vladin plan i pritisak međunarodne zajednice

Premijer Nawaf Salam zadužio je vojsku da do kraja 2025. godine izradi jasan plan kako bi se postigla potpuna centralizacija oružanih snaga. Iako zvuči tehnički, ova odluka zapravo je direktan izazov Hezbolahu, najjačoj i najbolje organiziranoj oružanoj grupi izvan kontrole države.

Sjedinjene Američke Države i pojedine zapadne zemlje uvjetuju buduću pomoć Libanu upravo ovim korakom, dok Izrael u pozadini nastavlja vojni pritisak na jugu zemlje.

Snažna reakcija Hezbolaha

Hezbolah je na ovaj potez reagovao žestoko. Visoki dužnosnici pokreta poručili su da će odluku vlade „smatrati nepostojećom“, optužujući libanske vlasti da rade pod diktatom Washingtona. Zamjenik lidera pokreta, Naim Kassem, jasno je rekao da razoružanje nije opcija sve dok izraelske snage ne napuste južni Liban i dok se ne okončaju stalni zračni napadi na libansko područje.

U praksi, to znači da Hezbolah ne odbacuje pregovore, ali im uvjetuje ispunjenje političkih i vojnih zahtjeva koji bi mogli trajati godinama.

Da razoružanje neće biti ni brzo ni bezbolno, pokazuje i nedavni incident u Zibqinu, gdje je eksplozija skladišta municije, tokom pokušaja vojske da preuzme kontrolu nad zalihama, usmrtila šest vojnika. Ovaj događaj je snažno odjeknuo u javnosti i potvrdio upozorenja stručnjaka da bi svaki pokušaj prisilnog razoružanja mogao izazvati lančanu eskalaciju nasilja.

Tri moguća scenarija

- Postepeno razoružanje uz politički dogovor – Ovo bi podrazumijevalo da Hezbolah pristane na predaju teškog naoružanja, zadržavajući dio lakog oružja i političku moć, uz garancije sigurnosti od strane države i međunarodnih aktera.

- Status quo uz povremene incidente – Najvjerovatniji scenarij u kratkom roku. Vlada formalno zagovara razoružanje, ali izbjegava direktan sukob, dok Hezbolah zadržava svoje kapacitete.

- Otvoreni sukob – Ako se politički pregovori uruše, a pritisci izvana pojačaju, Liban bi mogao ući u novi ciklus unutrašnjih sukoba, s nesagledivim posljedicama po ionako krhku ekonomiju i društvenu koheziju.

Društvena podjela i opasnost od unutrašnje destabilizacije

Unutar libanske vojske postoje podjele – dio vojnog kadra ima simpatije prema Hezbolah, dok drugi insistiraju na neutralnosti i državnom monopolu na oružje. Politički, zemlja je duboko podijeljena, a svaki potez koji se percipira kao napad na Hezbolah automatski mobilizira njegove pristalice, naročito među šiitskim stanovništvom.

Ovaj balans straha čuva krhki mir, ali istovremeno blokira svaki ozbiljan napredak ka jedinstvenom sistemu sigurnosti.

Razoružanje Hezbolaha neće zavisiti samo od libanskih odluka. Bez rješavanja šireg izraelsko-Libanskog sukoba i svaki pokušaj bit će djelomičan i rizičan. Liban se tako nalazi između čekića međunarodnih zahtjeva i nakovnja unutrašnjih političkih realnosti, gdje svaki pogrešan korak može gurnuti zemlju u novi konflikt.