Zbog čega nastojanje Švedske da se pridruži NATO-u nailazi na stalni otpor Turske

Ali ono što je trebalo biti lako pristupanje pokazalo se sve samo ne glatko. Turska, članica NATO-a, ima "problem" sa Švedskom, a strpljenje je na izmaku.

Tinta se jedva osušila na pismu zajedničkog zahtjeva Finske i Švedske, a Turska je počela uslovljavati njihove aspiracije za članstvo u NATO-u, rekavši da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti te da moraju poduzeti konkretnije korake ako žele blagoslov za pridruživanje vojnom savezu.

"Nijedna zemlja nema otvoreno, jasno stajalište protiv terorističkih organizacija", rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan samo nekoliko sati nakon podnošenja zahtjeva, optužujući ih da djeluju kao sigurno utočište za kurdske militantne grupe poput zabranjene Kurdistanske radničke stranke, PKK. Također je zatražio da ukinu zabranu izvoza oružja uvedenu Turskoj 2019. godine nakon što je ta zemlja pokrenula ofanzivu u sjevernoj Siriji ciljajući na YPG, kurdsku miliciju koja se tamo bori protiv Islamske države.

Nakon potpisivanja memoranduma o razumijevanju na marginama summita NATO-a u junu, u kojem su se i Finska i Švedska širokim potezima složile udovoljiti zahtjevima Turske oko izvoza oružja i borbe protiv terorizma. Turska je izdala popis "terorista" ili navodnih kurdskih militanata za koje je insistirala da ih dvije zemlje izruče, uprkos tome što su mnogima od njih nordijske zemlje dale azil godinama, ili čak desetljećima ranije.

Ali turski zahtjevi ubrzo su porasli u broju i počeli su se sve više fokusirati na Švedsku: Ankara je pozvala na smjenu švedskog ministra zbog njegova učešća na pro-PKK skupu prije 10 godina.

Prošle sedmice Turska je još više pojačala pritisak pozivajući Švedsku da istraži skup u Stockholmu koji je organizovala grupa bliska PKK, a tokom kojeg su se navodno čuli slogani protiv Erdogana. Također je zahtijevao od Švedske da identifikuje one koji su učestvovali u protestu.

Sve veći popis zahtjeva Ankare zatekao je Švedsku između čekića i nakovnja budući da prijava za NATO uglavnom stoji i pada uz odobrenje Turske, jer svako proširenje saveza mora ratificirati svih njegovih 30 članica. Iako je Mađarska ostala jedina druga članica NATO-a koja tek treba dati zeleno svjetlo za članstvo Švedske (i Finske), premijer Viktor Orban rekao je kako se očekuje da će parlament to učiniti početkom sljedeće godine.

U septembru je Švedska ukinula zabranu izvoza oružja Turskoj, a u augustu je pristala izručiti čovjeka čije se ime nalazilo na turskom popisu terorista. Švedska vlada je insistirala na tome da je primopredaja bila u skladu s pravnim postupkom i da na odluku o izručenju čovjeka nisu utjecale težnje Švedske da se pridruži NATO-u.

Kritičari su, međutim, optužili švedske dužnosnike da su se povinovali kako bi se lično dodvorili Erdoganu, posebno nakon što je nova vlada premijera Ulfa Kristerssona preuzela dužnost u oktobru i obećala da će učiniti sve što je u njenoj moći kako bi se zahtjev Švedske odobrio.

"Kristersson se mora prestati ponižavati zbog Turske", napisao je kolumnist Alex Schulman u članku objavljenom u švedskom dnevniku Dagens Nyheter ranije ovog mjeseca, ukazujući na činjenicu da je premijerova prva posjeta izvan Evropske unije bila Turskoj, 8. novembra.

“Odjednom više nemamo problema s prodajom oružja Turskoj. I sve te grupe koje je Turska označila kao terorističke organizacije, danas se osjećamo isto kao i oni! Da, ponizili smo se. Erdogan je Kristerssona trebao toplo zagrliti reći dobrodošao u NATO prijatelju", napisao je Schulman u svom sarkastičnom opisu Kristerssonovog putovanja.

"Za tri sedmice Erdogan dolazi u Švedsku, što znači da će se poniženje nastaviti i na švedskom terenu. Ali ovoga puta, Kristersson neće biti jedini poniženi, ovaj put će se kralj morati pokloniti, a kraljica držati svoju tijaru u ruci pred njim. Hoćemo li nastaviti s ovim samodestruktivnim ponašanjem? U jednom trenutku moramo tražiti od naše vlade da se zauzme za našu zemlju i naše vrijednosti, zar ne?", dodao je Schulman.

Uprkos brojnim pokušajima Švedske da pokuša udovoljiti zahtjevima Ankare, Aras Lindh, analitičar i voditelj programa na Švedskom institutu za međunarodne odnose, vjeruje da će se Švedska još neko vrijeme čekati.

"Turska ima nekoliko razloga da maše svojom kartom veta. Odjednom se zemlja našla u povoljnoj pregovaračkoj poziciji", napisao je u analizi u novembru, ističući da je Turska već uspješno prisilila Švedsku da se prilagodi turskim interesima na način na koji je to rijetko činila prije.

"Erdogan se može prikazati kao jak i važan vođa o kojem SAD, Rusija i hrpa evropskih zemalja pričaju. Da ne spominjemo činjenicu da je natjerao glavnog tajnika NATO-a da otputuje u Tursku i moli ga da pusti Švedsku u savez", istakao je Aron Lund, vojni analitičar.

Ali dugoročno gledano, Lund je rekao da Turska može puno dobiti od odobravanja članstva Švedske i Finske u NATO-u.

"Vojno gledano, bilo bi sjajno za Tursku da ih ima u NATO-u jer bi to učinilo kopnenu granicu između Rusije i NATO-a vrlo dugom i pomaknulo bi žarišnu tačku te granice i napetosti između NATO-a i Rusije koje dolaze s njom. mnogo sjevernije, daleko od Turske", dodaje Lund.

Lund samtra kako je moguće da će Erdogan dati Švedskoj svoj toliko traženi blagoslov blizu izbora u junu ili neposredno nakon njih, ali da bi se situacija mogla ravući i na duži period. No, u svakom slučaju činjenica je da će Švedska nastojati održati Erdogana u dobrom raspoloženju najbolje što može.