Zašto se nakon godinu dana razaranja i ubijanja toliko Rusa prave slijepi?

Iz razgovora teško je izvući čvrste zaključke. Sociolozi i anketari pokušali su procijeniti mišljenje, ali u Rusiji nema slobode govora ili informacija pa je nemoguće reći jesu li ljudi iskreni. Ankete pokazuju da većina Rusa, ako ne podržava rat, sigurno mu se ne protivi.

To je izazvalo žestoke rasprave među Rusima u inostranstvu. Mnogi koji proučavaju i izvještavaju o Rusiji vjeruju da mali postotak ljudi aktivno podržava rat, a mali postotak da mu se aktivno protivi.

Većina običnih Rusa je negdje između, pokušavajući shvatiti situaciju koju nisu sami odabrali, koju ne razumiju i osjećaju se nemoćnima da je promijene.

Postavlja se pitanje jesu li to mogli zaustaviti. Vjerojatno da, da je više ljudi stalo u odbranu svoje slobode i suprotstavilo se propagandi državne televizije o izmišljenim prijetnjama Zapada i Ukrajine.

Mnogi Rusi odlučili su se držati podalje od politike i pustiti Kremlju da odlučuje umjesto njih. Ali držati pognutu glavu znači činiti vrlo zabrinjavajuće moralne kompromise.

Kako bi spriječili rat pred svojim vratima, Rusi se moraju pretvarati da ovo nije ekspanzionistička invazija i moraju zatvoriti oči pred Ukrajincima kojih je desetke hiljada ubijeno i ranjeno i milioni protjerani iz svojih domova zbog onoga što Kremlj naziva "specijalnom vojnom operacijom".

Rusi moraju prihvatiti da je normalno da vojnici idu u škole i govore svojoj djeci da je rat dobra stvar. Da je normalno da svećenici podržavaju rat, a prestaju moliti za mir. Da nije važno što više ne mogu putovati ili biti dio šireg svijeta. Da je Kremlj bio u pravu kada je blokirao većinu nezavisnih medijskih stranica koje su čitali.

Da je malj sada pozitivan simbol ruske moći u pogubljenjima snimljenim kamerom i koje objavljuju parlamentarnih zastupnici na Twitteru. I da je normalno ići godinama u zatvor jer kažeš šta misliš o ratu, bio vijećnik ili novinar.

Zašto Rusi ne protestuju možda bolje objašnjava ruska historija, a ne ankete. Otkako je došao na vlast, predsjednik Vladimir Putin nije tajio da želi obnoviti Rusiju i vratiti joj položaj kako bi ga svijet mogao poštovati i računati s njim.

U govorima i esejima jasno je izrazio svoje uvjerenje da Rusija zauzima jedinstveno mjesto u svijetu kao dio Istoka i Zapada. Rusija ima svoje vlastite tradicije, religiju i vlastite načine na koje stvari rade. Rusi trebaju red i kontrolu i traže poštovanje.

Ova poruka odjekuje stoljećima i ne trpi neslaganje niti šanse za promjenu. To je zahvat "gušenja". Ova Putinova vizija ima svoju cijenu; Rusi su platili svojom slobodom; Ukrajinci plaćaju životom. Rusija se nekada i otvarala nakon trenutaka nesreće i katastrofe.

Nakon poraza u Afganistanu 1989. došla je Gorbačovljeva era. Nakon poraza od Japana 1905. uslijedila je ustavna reforma, a nakon poraza u Krimskom ratu 1856. uslijedila je emancipacija kmetova.

Jedan obrazac koji su identificirali anketari jest da većina Rusa kaže da bi podržali mirovne pregovore o okončanju borbi. Ali kakve bi garancije dali nezavisnoj Ukrajini još nije jasno. Prije ili kasnije, na to će se morati odgovoriti i Rusi će se morati suočiti s onim što je njihova zemlja učinila.