Japan ovakvu zdravstvenu zaštitu ima duže od 50 godina i dostupna je svakom ko u ovoj državi živi najmanje tri mjeseca. Koliko će ko plaćati zdravstvenu zaštitu zavisi od starosne dobi, mjesta prebivališta i koliki su mu prihodi.
Građani mogu birati od koje ustanove će dobijati zdravstvenu zaštitu - od malih klinika do velikih, moderno opremljenih bolnica.
U Japanu se od 1973. povećao broj medicinskih škola, posebno u ruralnijim područjima, kako bi se povećao broj ljekara i održali visoki medicinski standardi.
Prethodno navedeno za posljedicu ima i to da stanovništvo zemlje izlazećeg Sunca bude među onima koji imaju najduži životni vijek. Univerzalna zdravstvena zaštita se smatra ključnim za postojanje pravednog društva i društva u kojem postoji jednakost.
Pandemija koronavirusa je pokazala da je zdravlje globalno pitanje i da blagostanje čovječanstva ovisi o tome koliko su zdravstveni sistemi širom svijeta dobri. Japan univerzalnu zdravstvenu zaštitu promoviše i u drugim zemljama. Prije pet godina je 30 država usvojilo Tokijsku deklaraciju o univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti. Među tim državama su Bahrein, Izrael, Novi Zeland i Norveška, obrazložili su u Svjetskom ekonomskom forumu (WEF).