Nakon 16 godina
0

'Zamrznuti konflikt' žestoko buknuo

FENA
Foto: AFP
Foto: AFP
Južna Osetija, regija na jugu Kavkaza oko čije se prijestolnice danas vode žestoke borbe između južnoosetijskih i gruzijskih snaga, otcijepila se od Gruzije poslije rata 1991. i 1992. godine, kada je poginulo više od 1.000 ljudi, a nekoliko desetina hiljada moralo u izbjeglištvo.

Poslije 16 godina od otcjepljenja i završetka gruzijsko-južnoosetijskog rata, Gruzija je sinoć započela vojnu operaciju širokih razmjera radi, kako se ističe, "obnavljanja ustavnog poretka" na svojoj teritoriji, od koje se ta autonomna oblast otcijepila 1992. godine, proglasivši nezavisnost.

Historijski podaci govore da je Osetija još 1843. godine podijeljena na Sjevernu i Južnu, od kojih je Južna ušla u sastav Tbiliske gubernije kao Osetijski okrug.

U februaru 1921. godine Gruzija se našla u Sovjetskom savezu, a 20. aprila 1922. formirana je Južnoosetijska autonomna oblast u sastavu Gruzijske SSR.

U vrijeme raspada SSSR-a, na inicijativu Zvijada Gamsahurdije, koji je tada bio predsjednik Vrhovnog sovjeta Gruzije, a od maja 1991. do januara 1992. godine i predsjednik države, 9. aprila 1991. godine usvojen je Akt o proglašenju nezavisnosti Gruzije.

Tbilisi je ukinuo Ustav Gruzijske SSR i vratio na snagu ustav Gruzijske Demokratske Republike iz 1918. po kojoj je Gruzija unitarna država bez autonomija, što je izazvalo probleme i sukobe sa autonomnom republikom Abhazijom i Južnom Osetijom, koje su potom i same proglasile nezavisnost od Gruzije.

Hronologija drugih važnih događaja:

    1. novembra 1989. godine Vijeće narodnih deputata Južnoosetijske autonomne oblasti proglasili su autonomiju u sastavu Gruzijske SSR, na teritoriji koja je obuhvatala blizu 40.000 kvadratnih kilometara, sa oko 85.000 ljudi - približno 67 posto Osetina, 25 posto Gruzina i drugih nacionalnosti oko osam posto. Vrhovno Vijeće Gruzije ocijenilo je da je zahtjev Južne Osetije nelegalan i počinju prvi konflikt koji je trajao do januara 1990. godine.
    1. septembra 1990. godine skupština Oblasti usvaja Deklaraciju o suverenitetu, proglasivši se za demokratsku sovjetsku republiku i deputati se obraćaju Moskvi sa molbom o priznaju suverene republike u sastavu ŠSR-a.
    1. decembra 1990. godine skupština Gruzije ukida autonomiju i proglašava teritoriju Južne Osetije administrativnom jedinicom Gruzije, "Chinvalskom regijom". U decembru te godine počinje drugi gruzijsko-južnoosetijski konflikt, završen u julu 1992. godine. U borbama je poginulo približno 1.200 Južnoosetina i 700 Gruzina. U Sjevernoj Osetiji nalazi se blizu 40.000 izbjeglica.
    1. januara 1992. godine u Južnoj Osetiji je proveden referendum o ujedinjenju Sjeverne i Južne Osetije i prisajedinjenju Rusiji, kada je 99 odsto upisanih birača glasalo "za". Nezavisnost Južne Osetije diplomatski nije priznala nijedna članica UN,
    1. maja 1992. godine skupština Južne Osetije usvojila je Akt o državnoj nezavisnosti
    1. juna 1992. predsednik skupštine Gruzije Eduard Ševardnadze, predsjednik Rusije Boris Jeljcin i predstavnici Južne osetije potpisali su u Dagomisu kod Sočija sporazum, na osnovu kojeg je sukob prekinut. U Južnu Osetiju uvedene su mirovne snage od po 500 pripadnika iz Rusije, Gruzije i Sjeverne Osetije, koje se i danas nalaze u nepriznatoj republici.
    1. novembra 1993. usvojen je Ustav Republike Južne Osetije.
    1. novembra 1996. godine bili su održani prvi predsjednički izbori na kojima je izabran Ludvig Čibirov.
    1. decembra 2001. godine na predsjedničkim izborima pobijedio je Eduard Kakojti, koji od Rusije traži u martu 2002. godine priznanje nezavisnosti i prisajedinjenje Rusiji.
    1. novembra 2006. održan je drugi referendum o nezavisnosti, koji je opet podržala ogromna većina stanovnika. Izjašnjavanje je nadzirao tim od 34 međunarodna promatrača iz Njemačke, Austrije, Poljske, Švedske. Ni ovaj referendum nisu priznali UN, Evropska unija, OEBS, NATO i Ruska Federacija, jer na njemu nisu učestvovali etnički Gruzijci i jer bez priznanja centralne vlasti u Tbilsiju nije mogao imati legalnost.

Skoro 98 posto stanovnika Južne Osetije ima rusko državljanstvo i pasoše, koje im je Rusija dala budući da nisu prihvatali gruzijsko.

Ove godine oružani incidenti su obnovljeni, a u aprilu su mirovne snage registrirale 56 slučajeva kršenja sporazuma o prekidu vatre od strane Gruzije.

Konflikt je izuzetno zaoštren 1. i 2. augusta poslije masovnog minobacačkog napada na glavni grad nepriznate Južne Osetije, Chinvali.

Chinvali tvrdi da je pred posljednji napad Gruzije registrirano pet velikih napada na Južnu Osetiji, a da je posljednji trajao 10 sati, kao i da je tokom posljednjih mjesec dana poginulo 10, a ranjeno 20 ljudi.

Od 1994. godine vode se pregovori o rješavanju konflikta. Pitanje statusa Južne Osetije i rešenje konflikta rješava se za sada bez uspjeha u okviru Mešovite kontrolne komisije, u kojoj su predstavnici Moskve, Tbilisija, Chinvalija i Vladikavkaza, prenio je Tanjug.