Vrijeme floskula je prošlo: Diverzifikacija vanjske politike BiH kao lekcija za "novi svijet"

Integracije u Evropsku uniju i NATO su godinama bile gotovo jedina definisana politika Bosne i Hercegovine. Ulazak u NATO je trebao da pruži sigurnosni kišobran i bude čvrst garant teritorijalnog integriteta, dok je ulazak u Evropsku uniju trebao da znači ekonomsko blagostanje i političku sigurnost.

Drugi mandat Donalda Trumpa mijenja geopolitičke odnose tako brzo da će države koje ne budu sposobne da brzo usvoje nova pravila i stvaraju nove diplomatske odnose ostati izolovane i same.

Okviri NATO-a i Evropske unije i dalje trebaju biti ključni geopolitički cilj i zadatak Bosne i Hercegovine, ali novi svijet se više ne može posmatrati kao jednosmjerna ulica gdje će ove dvije organizacije garantovati apsolutnu sigurnost.

Kanadski premijer Mark Carney je u Davosu održao govor koji se već sada može smatrati historijskim u smislu najave novog svjetskog poretka i upute za, kako je on naveo, "sile srednjeg ranga". Bosna i Hercegovina se ni brojem stanovnika ni površinom ni snagom ekonomije ne može smatrati silom srednjeg ranga, ali iz ovog govora može izvući pouke.

"Istovremeno se brzo diverzifikujemo u inostranstvu. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Evropskom unijom, uključujući pristupanje programu SAFE, evropskim aranžmanima za nabavku odbrambene opreme. Potpisali smo još 12 trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četiri kontinenta u samo šest mjeseci. Proteklih dana zaključili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom. Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima i Mercosurom", govorio je Carney o novoj vanjskoj politici Kanade.

Posebno je bitno istaći i dio govora Carneyja u kojem je kazao kako je potrebno izgrađivati koalicije koje funkcionišu pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkog tla da mogu djelovati zajedno.

"Ono što se radi jeste stvaranje guste mreže veza u oblasti trgovine, investicija i kulture, na koju se možemo osloniti u budućim izazovima i prilikama. Tvrdim da srednje sile moraju djelovati zajedno, jer ako nismo za stolom, onda smo na meniju. Ali rekao bih i ovo: velike sile, barem za sada, mogu sebi priuštiti da idu same. One imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet i poluge moći da diktiraju uslove. Srednje sile to nemaju. Kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonijom, pregovaramo iz pozicije slabosti. Prihvatamo ono što nam se ponudi. Takmičimo se međusobno ko će biti popustljiviji", kazao je Carney.

Carney je povukao i ključni uslov za vođenje moderne politike, a to je izgradnja snažne domaće ekonomije, što bi trebalo da bude prioritet svake vlade.

Trenutno se dešava redefinisanje odnosa između SAD-a i Evropske unije, nekada nezamislive napetosti kao po pitanju Grenlanda postaju norma odnosa. SAD traži da Evropa preuzme odgovornost za vlastitu sigurnost, a Trumpov odnos s autokratama širom svijeta i gotovo ponižavanje Evropske unije pokazuje da je teško očekivati da će NATO pokazati veliku želju za širenjem dok se sam na neki način ne stabilizuje.

Vlasti Bosne i Hercegovine i sistem uređenja su već previše puta pokazali da nisu sposobne ispunjavati ni osnovne uslove koje je postavila Evropska unija. Prema tome nakon godina priče, samo naivni mogu očekivati da će Bosna i Hercegovina u Evropsku uniju ući na meritokratskim osnovama. Kako nije sigurno da Evropska unija ima "dovoljno stomaka" da svari nove članice, pa čak i ako ispune uslove, članstvo ostaje gotovo fatamorgana.

Bosna i Hercegovina možda nije u položaju da s pozicije srednje sile ulazi u velike trgovinske pregovore, ali je u stanju da povuče poruke o diverzifikaciji vanjske politike.

Bosna i Hercegovina se ne smije odreći, ma koliko to teško bilo, euroatlantskih integracija, ali one moraju prestati biti fraza i sigurno narativno utočište kada nestane tema za ispunjavanje medijskog prostora. S druge strane, bilateralni odnosi, između ostalog, i s državama koje su članice NATO i EU se moraju jačati i konkretizovati kroz ekonomsku i diplomatsku saradnju.

Drugi put u diverzifikaciji mogu biti one države s kojima i Zapad održava odlične veze, a koje su već kroz historiju pokazale interes prema Bosni i Hercegovini. Tržište, ekonomska i diplomatska moć arapskih država i Turske privlačne su i zapadnim državama, a Bosna i Hercegovina nije u prilici da ignoriše eventualne prilike.

U novom svijetu mali će biti jaki onoliko koliko saveznika budu mogli da stvore, a floskule neće zaštititi ni od slabijih geopolitičkih vjetrova.