Venezuelanci više ne smiju govoriti protiv vlade: Više brinu za svoje finansije, nego za prijetnje Trumpa

Mnogi od njih, poput Alejandra Orellana, priznaju da su im veća briga lične finansije i prazni tanjiri nego mogućnost američke invazije.

Srijeda je ujutro na Quinta Crespu, popularnoj pijaci u centru Caracasa. Ovdje moguća eskalacija sukoba nije glavna tema. Ljudi tek usputno prate vijesti, dok prebrojavaju gotovinu u novčanicima.

"Neće biti nikakve intervencije. Ono što nas stvarno muči je rast dolara", kaže Alejandro Orellano za BBC Mundo ispijajući kafu i čekajući kupce koji ne dolaze.

Alejandro već pet godina prodaje povrće na ovoj tržnici.
"Pogledajte, pogledajte kako je prazno", govori, pokazujući na dug i pust prolaz ispunjen svježim voćem i povrćem.
Negdje u pozadini svira božićna pjesma, ali blagdanska atmosfera jedva se osjeća.

Ove napetosti dolaze u trenutku kada je Trumpova administracija rasporedila hiljade vojnika i vojnu opremu nadohvat Venezuele, uključujući i najveći ratni brod na svijetu. Prošle subote najmanje su četiri međunarodne avionske kompanije otkazale letove, pozivajući se na upozorenje američkih avio vlasti o "pojačanoj vojnoj aktivnosti".

Svemu je prethodio i niz američkih zračnih napada na Karibima i istočnom Pacifiku na brodove za koje se sumnja da prevoze drogu, u kojima je poginulo više od 80 ljudi. Dok Washington tvrdi da su akcije nužne kako bi se zaustavio protok narkotika u SAD, Maduro ustraje na tome da je zveckanje oružjem osmišljeno kako bi ga se svrgnulo s vlasti.

Ali, na ulicama Caracasa čini se da je zajednički neprijatelj naroda nešto drugo: divljanje cijena hrane i nedostatak kupovne moći. Uzrok tome je, djelomično, brza deprecijacija bolívara, koji će ove godine, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), izgubiti 80 posto svoje vrijednosti.

Primjerice, kilogram piletine košta otprilike četiri puta više od zvanične minimalne plaće. Iako vlada isplaćuje bonuse penzionerima i zaposlenima u javnom sektoru, taj novac nije dovoljan ni za osnovnu korpu s namirnicama.

"Inflacija je dostigla nivo od oko 20 posto mjesečno", ističe jedan ekonomski stručnjak koji je zbog straha od odmazde vlasti želio ostati anoniman. Dvojica ekonomista koje je BBC kontaktirao za ovaj članak odbila su dati komentar iz istog razloga. MMF predviđa da će rast cijena ove godine dostići 548 posto, a 2026. godine moglo bi biti još gore, s porastom od 629 posto što je najviša stopa na kontinentu.

Dok jedni strahuju od rata, drugi potencijalnu američku intervenciju vide kao priliku za promjenu režima, ali boje se o tome otvoreno govoriti.

"Uplašeni smo, šutimo, bojimo se da će nas baciti u zatvor. Prije sam objavljivala stvari, ali više ne, ne bih smjela, jer ne znam tko bi me mogao prijaviti", rekla je za BBC u telefonskom razgovoru trgovkinja iz Ciudad Bolívara.
"Postoji nada, vjera, ali ljudi šute iz straha. Ne čujete nikoga da priča o tome; to se događa samo kod kuće, s porodicom, ali postoji tračak radosti", dodaje anonimno.

Velik dio društva izbjegava otvoreno govoriti o temama koje bi mogle biti osjetljive za Madurovu vladu. To je posljedica vala hapšenja koji je uslijedio nakon antivladinih protesta zbog spornih predsjedničkih izbora 2024. godine, čije je rezultate međunarodna zajednica velikim dijelom odbacila.
Opozicija i brojne zemlje, uključujući SAD, priznale su opozicionog kandidata Edmunda Gonzáleza kao legitimnog izabranog predsjednika. Nakon izbora, uhapšeno je više od 2.000 ljudi, a prema podacima nevladine organizacije Foro Penal, trenutno su 884 osobe u zatvoru iz političkih razloga.

Penzionisana univerzitetska profesorica Consuelo (74), koja i dalje radi, skeptična je oko oružanog sukoba. Kaže da Venezuelanci sebi ionako ne mogu priuštiti stvaranje zaliha hrane za slučaj rata.

"Neka bude što bude! I to je to!", kaže ona za BBC.

"Je li istina? Je li laž? Od toga se samo razboliš, hodaš nervozan, bolje je ostati miran. Emocije također mogu uticati na zdravlje. Nisam kupovala u panici; za to treba puno novca."

Slastičarka Barbara Marrero (40) ima drugačije viđenje.

"Svi čekamo da se nešto dogodi jer je to pošteno i nužno. Godinama živimo u apsolutnoj bijedi. Venezuelanci žive iz dana u dan čekajući da se nešto dogodi, ali svi se boje govoriti i niko ništa ne kaže."