Veliki tekst u The Atlanticu o drugom Trumpovom mandatu: "Da, to je fašizam"

Godinama je izraz "fašizam" u američkoj političkoj debati bio potrošen, često korišten kao etiketa bez stvarnog sadržaja.

"I sam sam ga izbjegavao", piše Jonathan Rauch, "kada je riječ o Donaldu Trumpu." No, kako se njegov drugi predsjednički mandat razvijao, broj paralela s klasičnim fašističkim obrascima postao je toliki da je ignorisanje tog termina postalo neodrživo.

Fašizam nije jedna mjera, jedan zakon ili jedan incident. On je, kako autor naglašava, konstelacija obilježja. Kada se ta obilježja posmatraju zajedno, slika postaje jasna.

Rušenje normi i javne pristojnosti. Fašizam namjerno razara društvene i političke norme jer one ograničavaju moć. Trump je to radio od početka: ismijavao je ratnu prošlost senatora Johna McCaina, vrijeđao fizički izgled Carly Fiorine, omalovažavao novinarku Megyn Kelly, a nedavno je novinara nazvao "svinjom" i radniku u fabrici pokazao prost gest.

Ali nije stao tu – često je ismijavao političke protivnike na Twitteru, omalovažavao članove Kongresa zbog boje kože ili rodnog identiteta i javno ponižavao vlastite saradnike. Svojim primjerom normalizirao je govor mržnje i ruganje, potkopavajući osnovne norme pristojnosti i poštovanja koje su dugogodišnji stub američke politike.

Veličanje nasilja. Dok liberalne države nasilje koriste kao krajnju mjeru, fašizam ga slavi. Trump je javno hvalio nasilnu rulju, podržavao torturu i razmišljao o pucanju na demonstrante i migrante.

ICE-ove kampanje su pravi primjer: oglasi za regrutaciju prikazuju vojne upade u kuće, snimke hapšenja i nasilnih racija, a Trumpovi savjetnici i kamere često dokumentuju ove akcije, pretvarajući ih u propagandu. Osim toga, Trump je u govoru hvalio nasilne demonstrante u Portlandu i Charlottesvilleu, nazvavši ih "hrabrim patriotskim snagama", što direktno ohrabruje nasilje kao politički alat.

"Snaga je pravo", fašistička logika podrazumijeva da jaki rade šta hoće, a slabi trpe. To se vidjelo u Trumpovom ponižavajućem sastanku s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, ali i u izjavi Stephena Millera za CNN: "Svijetom upravljaju snaga, sila i moć".

Trump je više puta odbio poštovati međunarodne sporazume ako su ograničavali njegovu moć, uvrijedio saveznike u NATO-u i EU-u, a istovremeno je javno hvalio autoritarne lidere poput Putina i Erdogana, pokazujući da po njemu "snaga" vrijedi više od pravila i međunarodnih normi.

Politizacija pravosuđa. Fašizam priznaje zakon samo kada mu odgovara. Trump je pozivao na zatvaranje političkih protivnika ("Lock her up"), govorio o "ukidanju" Ustava i otvoreno naredio Ministarstvu pravde da istražuje njegove neprijatelje.

Reuters je zabilježio da je najmanje 470 pojedinaca i institucija bilo meta političke odmazde. Konkretno, bivši direktor FBI-ja James Comey i tužiteljica Letitia James bili su predmet otvoreno selektivnih i osvetničkih istraga, dok su savezni i državni službenici, uključujući Jeromea Powella iz Federalnih rezervi, stalno nadzirani i ugrožavani zbog svojih profesionalnih odluka.

Dehumanizacija neprijatelja. fašizam gradi legitimitet tako što protivnike pretvara u neljude. Trump je političke oponente nazivao "gamadi", a migrante optuživao da "truju krv nacije".

Potpredsjednik Vance je kao senator podržao knjigu Unhumans, dok je Trump širio laž da ljudi s Haitija jedu kućne ljubimce, sve to stvara sliku "unutrašnjeg neprijatelja" koji je moralno i fizički niži, čime se opravdava nasilje i represija.

Policijska država. ICE je pretvoren u paravojnu formaciju: agenti djeluju maskirani, upadaju bez naloga, koriste pretjeranu silu i tvrde da imaju "apsolutni imunitet".

Agencija je 2025. više nego udvostručena, a njen budžet veći je od budžeta svih drugih saveznih policijskih agencija zajedno. U Minneapolis i drugim gradovima, masovni dolasci hiljada agenata pratili su proteste, uz javno dokumentovane represivne akcije i kolektivnu kaznu, što je klasičan fašistički obrazac zastrašivanja.

Potkopavanje izbora. Trump je sugerirao da izbori 2026. godine možda ne bi trebali biti održani. Njegov pokret i dalje negira poraz iz 2020. godine, a pokušaj nasilnog preuzimanja vlasti 6. januara bio je klasičan fašistički udar.

Njegovi saveznici su uspostavljali paralelne strukture glasanja i pritisak na državne zvaničnike kako bi poništili rezultate. Amnestija svih učesnika napada na Kapitol dodatno potvrđuje poruku: zakon se primjenjuje selektivno, samo za protivnike.

Brisanje granice između države i privatnog sektora. Fašizam odbacuje ideju privatne autonomije. Trump je pokušao preuzeti kontrolu nad privatnim firmama, univerzitetima i advokatskim kancelarijama, a čak je i TikTok pokušao staviti pod ličnu kontrolu.

Osim toga, Trump je vršio pritisak na korporacije da podrže njegove političke inicijative, a medijske kuće i advokati koji su odbili poslušnost suočavali su se s prijetnjama, sudskim tužbama i kampanjama diskreditacije.

Napadi na medije. Trump je medije nazvao "neprijateljima američkog naroda", prijetio ukidanjem dozvola, podnosio tužbe, zloupotrebljavao regulatorne institucije i pretresao domove novinara.

Konkretno, napadi na CNN, The Washington Post i New York Times uključivali su prijetnje kaznama, stalno praćenje i maltretiranje novinara, dok je povjerenim outletima davao ekskluzivni pristup, stvarajući privid "objektivnosti" samo za svoje simpatizere.

Teritorijalna i vojna agresija. U drugom mandatu Trump je koristio vojnu silu kako bi prisvojio venecuelansku naftu i prijetio Danskoj preuzimanjem Grenlanda "lakim ili teškim putem".

Pored toga, Trump je redovno ignorisao međunarodne sporazume, kritizirao NATO i EU, i prekršio diplomatske norme, čime pokazuje da su teritorijalni interesi moćniji od međunarodnog prava, tipično za fašističku ekspanziju.

Transnacionalni autoritarni savez podržava autoritarne lidere u Srbiji, Mađarskoj, Turskoj i Slovačkoj, dok se distancira od liberalnih saveznika SAD-a.

Njegova izjava da Evropa treba ostati evropska odražava podršku sličnim nacionalističkim pokretima i promovira globalni fašistički konsenzus među autoritarnim liderima.

Nacionalizam "krvi i tla" Trump i Vance dovode u pitanje državljanstvo po rođenju i zagovaraju redefiniciju američkog identiteta.

Prioritet se daje onima "čiji su preci ratovali u građanskom ratu", dok se savremeni imigranti i manjine indirektno isključuju iz punog članstva u naciji.

Bijeli i kršćanski nacionalizam. Trump i MAGA jasno signaliziraju želju za "bjeljom i kršćanskijom Amerikom": od preferiranja bijelih imigranata do rehabilitacije imena konfederacijskih generala i marginalizacije kulturne raznolikosti u nacionalnim parkovima i muzejima.

Rulje i ulični nasilnici. Napad na Kapitol 6. januara 2021. bio je vrhunac Trumpovog podsticanja rulje.

Pozivi "stand back and stand by" i dog-whistling "Be there, will be wild!" direktno su motivirali militante, dok pomilovanja više od 1.500 učesnika potvrđuju da su zločini dobijali njegovu političku zaštitu.

Kult vođe. Od izjave "Samo ja to mogu popraviti" do tvrdnje da mu je vlast ograničena samo vlastitim moralom, Trump gradi lični kult.

Simbolika, preimenovanja i retorika jasno pokazuju da on sebe vidi kao središnju figuru vlasti, iznad Ustava i zakona.

"Alternativne činjenice" Masovna dezinformacija, kako piše Rauch, temelj je fašizma.

Trump je lagao u prosjeku 20 puta dnevno, izmišljao krivotvorene statistike i propagirao teorije zavjere protiv političkih rivala, dok je njegovo biračko tijelo ohrabrivano da odbaci objektivnu istinu kao "elitističku propagandu".

Politika kao rat. Trumpizam politiku ne vidi kao kompromis, već kao egzistencijalni rat.

Stephen Miller je izjavio: "Mi smo oluja. Vi ste ništa." Michael Anton je 2016. opisao izbore kao borbu za život ili smrt. Politika se vidi kao totalna eliminacija protivnika, ne pregovaranje ili kompromis.

Vladanje kao revolucija. Fašizam je revolucionaran. Russell Vought je predlagao "radikalni ustavni pristup" za destabilizaciju birokratije, Christopher Rufo je promovirao "postavljanje univerziteta u egzistencijalni teror", dok su Trumpove akcije uključivale hapšenja, deportacije, preimenovanja i ekonomske pritiske. Sve to pokazuje revolucionarnu logiku uništavanja postojećeg poretka u ime moći.

Trump, piše Jonathan Rauch, ne kopira Mussolinija ili Hitlera – on gradi američku verziju fašizma 21. stoljeća.

To ne znači da su Sjedinjene Američke Države već fašistička država. Sudovi, savezne države i mediji još pružaju otpor. No, ako se ovaj obrazac nastavi, historija pokazuje da je cijena poricanja uvijek veća od cijene suočavanja, zaključuje se u tekstu The Atlantica.