Osvrnuvši se na ekshumiranje svečevih tjelesnih ostataka nadbiskup je rekao kako je ekshumiranje i identifikacija svetaca uobičajena praksa u povijesti Crkve.
Nije dakle u pitanju znatiželja nego osiguravanje relikvija: za nas i one koji dolaze iza nas, istaknuo je nadbiskup.
Na upit kada će se vjernici moći moliti pred relikvijama svetoga Pija i što to za njih znači, rekao je kako nije riječ o fetišizmu jer se vjernici i sada mole pred svečevim grobom.
Tjelesna smo bića, potrebni su nam opipljivi znakovi, a Bog je kako bi nam govorio postao jedan od nas i u svemu nam bio jednak osim u grijehu. Ljudi smo, a naša ljudskost treba vidjeti i dotaknuti. Sveti je Pio bio znak Božje prisutnosti, upućivao je na otajstvo obraćenja i praštanja, a opominjao je sve ljude kako je u "onom slomljenom čovjeku" bila slika, odnosno "objava raspete ljubavi", kazao je D'Amrosio.
Ekshumacija i identifikacija su s medicinskoga i znanstvenog gledišta zahtijevan čin, a sve bi trebalo biti završeno do polovice travnja kada će lijes s posmrtnim ostacima biti izložen štovanju vjernika, tamo gdje je sada svečev grob.
To će biti za 40 obljetnicu svečeva preminuća i 90. obljetnicu pojavljivanja nadnaravnih rana, rekao je nadbiskup.
Na upit kako protumačiti pobožnost prema svetome Piju, rekao je kako pobožnost ne poznaje inflaciju. Uvijek ima zlih proroka koji govore o opadanju broja hodočasnika, ali se to ne primjećuje, dapače hodočasnika je sve više. Zašto tolika pobožnost .... To je tajna, otac Pio je svetac koji se rađa iz naroda, koji živi franjevačko siromaštvo, on je suvremeno izdanje karizme svetoga Franje Asiškoga. Od Franjine je smrti prošlo više od osam stotina godina, a ne smanjuju se pobožnost, vjernost i predosjećaji koje je sveti Franjo, odabirući siromaštvo i radost, uspio i uspijeva prenositi, zaključio je nadbiskup D'Ambrosio.
