Ujedinjeni uprkos burnoj prošlosti: Kako su se preko noći zbratimile Poljska i Ukrajina

Upravo kao takav, od početka ruske invazije 24. februara, može se definirati i odnos između Poljske i Ukrajine.

Zvanična Varšava od početka rata u Ukrajini, postala je glavni zagovornik sankcija Ruskoj Federaciji i jedna od država koja je prva počela primjenjivati niz sankcija koje se odnose na industrijske i druge sektore zbog kojih se u Evropskoj uniji i dalje lome koplja uslijed različitih interesa zemalja članica koje ovise o ruskoj nafti i drugim resursima.

Od početka ruske invazije, upravo su poljski zvaničnici, uključujući i premijera Mateusza Morawieckog, ali i predsjednika države Andrzeja Dudu, bili glavni glasnogovornici ukrajinske politike u zapadnim institucijama te su se zalagali za jaču i veću vojnu podršku Zapada ovoj državi.

Morawiecki je još na početku sukoba zajedno s premijerima Češke i Slovenije doputovao vozom u Kijev te je još tada naglasio kako se u Ukrajini piše historija i stvara sloboda od ruskog utjecaja.

"Historija se stvara ovdje, u ratom razorenom Kijevu. Sloboda se ovdje bori protiv tiranije. Budućnost svih nas zavisi od toga. EU podržava Ukrajinu, koja može računati na pomoć prijatelja. S ovom porukom danas smo stigli u Kijev", rekao je Morawiecki.

S druge strane, poljski predsjednik Andrzej Duda prije nekoliko dana je također posjetio Kijev te je postao prvi lider strane države koji se obratio Parlamentu Ukrajine gdje je naglasio kako podržava nezavisnu i suverenu Ukrajinu koja će postati članica Evropske unije.

Nova era u odnosima

Ukrajina jača veze s Poljskom: Da se zauvijek očuva bratstvo naših naroda

Da Poljska planira intenzivirati saradnju s Ukrajinom potvrdio je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je izjavio kako bratstvo Poljaka i Ukrajinaca mora ostati vječno.

"Drago mi je što mogu primijetiti da su ukrajinsko-poljski odnosi konačno na potpuno čistim i iskrenim osnovama, bez ikakvih svađa i starog konfliktnog naslijeđa. Ovo je dostignuće, historijsko dostignuće naših naroda. Želimo da se zauvijek sačuva bratstvo između Ukrajinaca i Poljaka. Da naše jedinstvo bude stalna vrijednost koju niko neće narušiti", rekao je Zelenski.

Burna prošlost

Historija rusko-poljskih odnosa poznata je kao izuzetno burna, naročito ukoliko se u obzir uzme period Drugog svjetskog rata. Zbog toga, gotovo pa je i logično očekivati kako je otklon Poljske od ruske politike vjerovatno i najizraženiji u odnosu na druge zemlje EU.

Međutim, u kontekstu dešavanja na istoku Evrope naročito je interesantno posmatrati odnose između Ukrajine i Poljske koji su u prošlosti bilo gotovo pa jednako burni.

Od rane historije država na istoku Evrope, ukrajinska i poljska teritorija bila je dio brojnih saveza, a vjerovatno jedan od najpoznatijih upravo jeste onaj iz 16. i 17. stoljeća kada su današnje teritorije ovih zemalja bile dio Poljsko - Litvanske Unije, jedne od najvećih država na evropskom tlu.

Nakon raspada saveza, ali i stoljećima kasnije, odnosi između Ukrajinaca i Poljaka prije svega su bili definirani etničkim i vjerskim razlikama koje su kulminirale nakon završetka Prvog svjetskog rata, ali i u Drugom svjetskom ratu.

Naime, nakon kraja Prvog svjetskog rata i uspostavljanja novog političkog poretka, neminovna su bila i teritorijalna pomjeranja na istoku Evrope gdje su Ukrajina i Poljska ušle u sukob koji je imao etnički karakter te je trajao od novembra 1918. godine pa do jula 1919. godine.

Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, Poljska i Ukrajina su se našle pred sporom oko kontrole nad istočnom Galicijom koju su Ukrajinci vidjeli kao dio nečega što će se zvati Zapadnoukrajinska Narodna Republika, dok su s druge strane Poljaci taj dio teritorije vidjeli kao dio historijskog poljskog carstva.

Neke od najvećih borbi u ovom sukobu vodile su se oko područja današnjeg Lavova na zapadu Ukrajine koji je tada predstavljao kulturni, ali i historijski centar kako poljske tako i ukrajinske države.

U krvavom sukobu poginulo je više od 10.000 Poljaka i 15.000 Ukrajinaca, a Poljaci su formalno odnijeli pobjedu te je demarkaciona linija između Ukrajine i Poljske tada uspostavljena na rijeci Bruč koja se nalazi istočno od Lavova.

Rat je formalno okončan tek dvije godine kasnije, a prethodilo mu je i pokretanje poljsko-sovjetskog sukoba koji je okončan potpisivanjem sporazuma u Rigi 1921. godine nakon čega su iscrtane granice ponovno na štetu ukrajinske države. Ipak, ovaj period utjecat će značajno na rađanje ukrajinskog nacionalizma, naročito na zapadu Ukrajine.

Masakr ili genocid?

Pored odnosa između dva svjetska rata koji su doveli do rasta kako ukrajinskog tako i poljskog nacionalizma, izuzetna teška epizoda u odnosima između dvije države tiče se Drugog svjetskog rata.

Naime, upravo ovaj period predstavlja jedan od najvećih sporova koji dominira u odnosima dvije države sve do danas. U periodu od 1943. godine pa sve do 1944. godine, Ukrajinska ustanička armija (UPA) koja je u određenim trenucima sarađivala s nacističkom Njemačkom izvršila je masakr nad hiljadama Poljaka u sjeverozapadnom dijelu današnje Ukrajine, tačnije u regiji Volinija.

"Ubistva su bila direktno povezana s organizacijom ukrajinskih nacionalista. Njihov cilj je bio očistiti sve neukrajinske elemente iz buduće države. Željeli su ne samo očistiti područje od poljskih civila već izbrisati i tragove prisustva Poljske na ovom području", navodi se u jednom od dostupnih izvještaja.

Iako su od raspada Sovjetskog Saveza i uspostavljanja novog sistema na istoku Evrope države značajno relaksirale odnose, pitanja iz Drugog svjetskog rata do danas su ostala otvorena.

Problem se naročito intenzivirao od 2015. godine kada su i Ukrajina i Poljska donijele rezolucije i zakone koji propisuju obilježavanje događaja iz Drugog svjetskog rata iz potpuno različite perspektive.

Dvije strane medalje

Ukrajinski parlament je 2015. godine usvojio tzv. zakone o dekomunizaciji što su mnogi definirali i kao pokušaj revitalizacije djela Ukrajinske pobunjeničke armije (UPA) čemu su se naročito protivili Poljaci.

"Teško je vidjeti pomirenje i oprost kada se Ukrajinci prema UPA-i i zločincu Banderi ponašaju kao prema nacionalnim herojima. Prihvatanje jednog ekstremizma sada će dovesti do prihvatanja drugih ekstremizama u budućnosti", rekao je 2015. godine predsjednik organizacije za sjećanje na Poljake koje su ubili ukrajinski nacionalisti.

S druge strane, poljski parlament je godinu kasnije donio rezoluciju kojom se aktivnosti Ukrajinske pobunjeničke armije nad Poljacima između 1943. i 1944. godine ocjenjuju kao genocid.

"Genocid počinjen od 1943. do 1945. godine rezultirao je masakrima više od 100.000 građana Druge Poljske Republike, mahom civila. Broj ubijenih se ni danas tačno ne zna, a mnogi od njih nisu dostojanstveni ni sahranjeni. Sjećanja na žrtve zločina koje su počinili ukrajinski nacionalisti nikada nisu bila dostojno njegovana, a masovna ubistva nisu nazana genocidom u skladu s historijskim istinom" , naglašeno je u poljskom parlamentu.

Lider vladajuće poljske partije Jaroslaw Kaczynski još 2017. godine komentirao je odnose između Ukrajine i Poljske te je naglasio kako Ukrajina nikada neće u Evropsku uniju dok veliča pripadnika UPA-e.

"Iako je bilo teško pobijediti Nijemce u brutalnosti, ti su ih ljudi nadmašili. Jednom riječju, to je izbor Ukrajine. Rekao sam gospodinu Porošenku (tadašnjem rpedsjedniku op.a.) da neće u Evropu s Banderom. Za mene je to sigurna stvar. Pokazali smo mnogo strpljenja, ali postoji granica u svemu", rekao je Kaczynski.

Iako su odnosi između Ukrajine i Poljske evidentno i dalje opterećeni prošlošću, posljednja dešavanja i ruska agresija na Ukrajinu gotovo u potpunosti su potisnuli probleme koje ove dvije države imaju u međusobnim odnosima.

Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj - iako nisu neprijatelji u pravom smislu te riječi, ova izreka se može primijeniti i u odnosima između Poljske i Ukrajine. Zajednički problemi u odnosima s Rusijom i burna prošlost uspjeli su, bar za sada, od Ukrajine i Poljske napraviti najbolje prijateljice. Postavlja se pitanje - da li će takav odnos ostati i nakon završetka sukoba u Ukrajini kada će se za stolom ponovno morati otvoriti burne teme iz prošlosti?