Precizni udari
44

Udar u "srce" iranskog nuklearnog programa: Šta treba znati o metama izraelskog napada

Piše: M. G.
Nuklearno postrojenje Natanz (Foto: Reuters)
Nuklearno postrojenje Natanz (Foto: Reuters)
13.06.2025.
U petak je Izrael izveo višestruke zračne napade na iranske nuklearne i vojne lokacije, čime su dodatno pogoršane već uzavrele tenzije oko ubrzanog razvoja iranskog nuklearnog programa.

Izraelski zvaničnici su saopćili da je napad bio nužan kako bi se spriječila, kako tvrde, “neposredna prijetnja” da Teheran izgradi nuklearnu bombu. S druge strane, iranske vlasti već godinama ponavljaju da je njihov nuklearni program isključivo mirnodopske prirode, a američke obavještajne službe procjenjuju da Iran trenutno ne radi aktivno na razvoju nuklearnog oružja.

Ovaj vojni udar uslijedio je svega dan nakon što je Odbor guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) po prvi put u posljednjih 20 godina formalno osudio Iran zbog nedostatka saradnje sa inspektorima. Kao odgovor, Teheran je najavio izgradnju treće lokacije za obogaćivanje uranija i zamjenu postojećih centrifuga naprednijim modelima.

Prije eskalacije, SAD i Iran su vodili razgovore o mogućem ublažavanju američkih ekonomskih sankcija u zamjenu za značajno ograničenje ili potpuno obustavljanje iranskog obogaćivanja uranija.

Ključne lokacije iranskog nuklearnog programa:

Natanz – Glavno postrojenje za obogaćivanje uranija, smješteno oko 220 kilometara jugoistočno od Teherana. Dio objekta se nalazi pod zemljom, kako bi bio zaštićen od zračnih udara. Natanz je ranije bio meta kibernetičkog napada virusom “Stuxnet”, za koji se vjeruje da su ga razvile izraelske i američke obavještajne službe.

Fordo – Manje postrojenje od Natanza, ali strateški važno jer je ukopano duboko u planinu i zaštićeno protivvazdušnom odbranom. Lokacija je otkrivena tek 2009. godine, iako je izgradnja počela najmanje dvije godine ranije.

Bushehr – Jedina iranska komercijalna nuklearna elektrana, smještena na obali Persijskog zaljeva. Gradnju je započeo šah Reza Pahlavi 1970-ih, a kasnije je završena uz pomoć Rusije. Koristi gorivo iz Rusije i pod nadzorom je IAEA.

Arak – Reaktor na tešku vodu koji proizvodi plutonij – alternativni put do nuklearnog oružja. Iranci su ranije pristali na redizajn postrojenja u okviru nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Isfahan – Naučno-tehnološki centar sa hiljadama zaposlenih, koji uključuje kineske istraživačke reaktore i laboratorije povezane s iranskim nuklearnim ambicijama.

Teheranski istraživački reaktor – Nalazi se u sjedištu Organizacije za atomsku energiju Irana. SAD su Iranu poklonile ovaj reaktor još 1967. godine u okviru hladnoratovskog programa “Atomi za mir”.