"U tišini se čulo kako bebe plaču": 85-godišnja Francuskinja opisala boravak u američkom imigracionom pritvoru

Ross je za Associated Press ispričala da je uhapšena 1. aprila u Alabami, kada je pet muškaraca koji su se predstavili kao imigracioni službenici ujutro pokucalo na vrata i prozore njenog doma, stavilo joj lisice i odvelo je dok je još bila u kućnom ogrtaču, papučama i pidžami.

Dva dana kasnije prebačena je u pritvorski centar u Basileu u saveznoj državi Louisiana, a kasnije tog mjeseca je puštena na slobodu.

U centru je, kako kaže, bila smještena u prostoriji nalik spavaonici sa još 58 žena, uglavnom majki. Posebno ju je pogodilo to što neke od pritvorenica nisu znale gdje su im djeca.

"Mislim da je strašno što te žene nisu znale gdje se nalaze njihova djeca", opisala je.

O uslovima u pritvoru navela je da je objekat bio čist i da je hrana bila podnošljiva, ali da je odnos stražara bio ponižavajući.

"Stražari nisu mogli govoriti, a da ne viču. Kad bi nastala tišina, moglo se čuti kako djeca plaču, pa čak i bebe. U ovom zatvoru ima beba", rekla je.

Uprkos tome, među ženama je, prema njenim riječima, postojala solidarnost. Ispričala je da su je zvale "baka" i da i danas nosi ručno napravljenu narukvicu prijateljstva koju joj je poklonila jedna pritvorenica.

U Sjedinjene Američke Države došla je kako bi započela novi život s Williamom B. Rossom, penzionisanim američkim vojnikom kojeg je upoznala još pedesetih godina dok je on bio stacioniran u Francuskoj, a ona radila kao sekretarica pri NATO-u. Vjenčali su se u aprilu 2025. godine, ali je on umro prirodnom smrću već u januaru, nakon čega je izbio spor oko njegove imovine.

Sudija iz Alabame utvrdio je da je njen posinak, zaposlenik savezne administracije SAD-a, navodno intervenisao kako bi bila smještena u imigracioni pritvor.

Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti navelo je da je Ross u trenutku hapšenja prekoračila dozvoljeni boravak od 90 dana. U Francuskoj se sada oporavlja uz porodicu u predgrađu Nantesa i traži medicinsku pomoć zbog simptoma koji odgovaraju posttraumatskom stresu. Kaže da joj je ovo iskustvo promijenilo pogled na SAD i njihovu imigracionu politiku.

"Njihova jedina krivica bila je to što su Južnoamerikanke", rekla je govoreći o ženama koje je upoznala u pritvoru.