U Njemačkoj traže da građani sa 16 godina mogu birati članove Bundestaga
Politolog Arnt Leininger sa Slobodnog univerziteta u Berlinu, koautor studije "Izbori sa 16?" fondacije Oto Brener, za DW je kazao da je to ključno pitanje demokratije.
"O tome se pregovara i donosi odluka uvijek iznova kroz historiju", podsjetio je.
Baš kao što se nekada vodila borba za pravo glasa žena, zahtjev je sada "prije svega da se prava glasa proširi na mlade ljude (...), ali i na one koji nemaju državljanstvo".
Pravo glasa tek sa 25 godina – i to samo za muškarce
Kada je 1871. osnovan njemački Reich, univerzalno biračko pravo je već postojalo, ali samo za nešto manje od 20 procenata ukupnog stanovništva. Prije svega, žene nisu imale pravo glasa, a muškarci tek sa 25 godina. Budući da je u to vrijeme trećina stanovništva bila mlađa od 15 godina, a očekivani životni vijek niži od 40 godina, veliki dio (muškog) stanovništva bio je isključen iz ovog odlučujućeg političkog procesa.
Tek je Weimarski carski ustav iz 1919. donio značajna poboljšanja. Uvedeno je pravo glasa za žene, i starosna dob aktivnog biračkog prava smanjena za pet godina - na 20. Već samo snižavanje starosne dobi omogućilo je milionima Nijemaca da glasaju.
Uzgred, historija pokazuje da se starost glasača nije uvijek snižavala. Nakon Drugog svjetskog rata, starosna granica za pravo glasa ponovo je povećana za jednu godinu - na 21. A ko je želio da bude izabran za poslanika u Bundestagu, sve do 1970. morao je da sačeka svoj 25. rođendan.
"Usudimo se na više demokratije" – 18 godina
Socijaldemokrate se zalažu za smanjenje starosne dobi na 16 godina i pozivaju se na Williyja Brandta koji je 1969. svoj mandat kancelara počeo sloganom "Usudimo se na više demokratije". Ali nije samo njegov SPD tada htio da se glasačko doba snizi na 18 godina, već koalicioni partner CDU. Tako je 1970. jednogalsno promijenjen Osnovni zakon, odnosno Ustav Njemačke.
Minimalna starost za pasivno pravo glasa, izmijenjena je indirektno: 1970. je povezana sa punoljetstvom, tada 21 godina. Pet godina kasnije, punoljetstvo je sniženo na 18 godina, tako da se minimalna dob za aktivno i pasivno glasačko pravo od tada podudara.
Skoro pet miliona ljudi sa 18 i 19 godina moglo je prvi put da glasa na saveznim izborima 1972. Rekordna izlaznost od 91,1 posto dala je pravo onima koji su se nadali će promjena imati mobilišući efekat.
Aktivno i pasivno pravo glasa na saveznom nivou i dalje se stiče sa 18 godina. Neke savezne zemlje i mnoge opštine dodatno su snizile starosnu dob za birače. Prva je bila Donja Saksonija koja 1995. glasačku dob na lokalnim izborima smanjila na 16 godina. Slijedile su druge zemlje. Bremen je 2009. smanjio glasačku dob za izbore za pokrajinski parlament na 16, a zatim su to učinile i mnoge druge savezne pokrajine.
Radi se o interesu partija
Činjenica da prije svega SPD, Zeleni i Ljevica sada pozivaju da se starosna dob za savezne izbore spusti na 16, ima malo veze sa željom za napretkom baš kao što to nije bilo u vrijeme Brandta ili Bisimarcka.
"Pitanja prava glasa uvijek su pitanja moći", rekao je istraživač demokratije Robert Verkamp iz Bertelsmanove fondacije za DW. Stranke se vode "prema očekivanom sopstvenom interesu".
Stoga se za snižavanje biračke dobi zalažu stranke "koje bi od toga na izborima vjerovatno imale koristi. Protiv toga je prije svega Unija, za koju najmlađa starosna grupa trenutno glasa ispod prosijeka". Verkamp, međutim, smatra da je neizvjesna kalkulacija da će prije svega Zeleni, SPD i Ljevica imati koristi od glasova mladih birača. Glasačko ponašanje mlađe generacije je "promjenljivo".
Ali, da li se mladi uopšte zanimaju za politiku? Arnt Leininger citira najnoviju studiju Šela (2019), prema kojoj se politički interes mladih "dalje stabilizovao": osam posto mladih sebe vidi kao veoma zainteresovane, a 33 posto kao zainteresovane za politiku. U svakom slučaju, to je značajno više od rezultata iz 2002, 2006, i 2010. godine.
Istraživač demokratije Robert Verkamp potvrđuje porast političkog interesovanja i dodaje da se ono kroz pravo glasa može i povećati.
"Glasanje ne samo da pretpostavlja interesovanje za politiku, već ga i stvara", zaključio je.
Malo mladih glasača, malo utjecaja
Vratimo se utjecaju mladih glasača na politiku. U Njemačkoj je 1871. bilo mnogo mladih i malo starih ljudi. Da su u to vrijeme mladi imali pravo glasa sa 16 umjesto 25 godina, značajno bi promijenili politički pejzaž. Danas u Njemačkoj ima mnogi starih i malo mladih ljudi. Mladi od 16 i 17 godina koji imaju pravo glasa, značili bi samo dodatnih milion i po glasača. Za poređenje: Na saveznim izborima 2017. moglo je da glasa gotovo 13 miliona ljudi starijih od 70 godina. Utjecaj mladih bi dakle bio ograničen.
Što se tiče perspektiva glasačkog prava sa 16 godina, Robert Verkamp se nada da će ponoviti situacija iz 1970.
"Većina birača je tada, baš kao što je to i sada slučaj, odbijala da se snizi starosno doba glasača. Ali prihvatanje je usljedilo brzo poslije političke odluke. Nekoliko godina kasnije, glasanje sa 18 godina je široko prihvaćeno", objasnio je.
Jedino što sada nedostaje je "hrabrost političkih aktera da s tim krenu. 70-ih su stranke imale snage i dobro su pošle. To bi trebalo da bude uzor današnjim donosiocima odluka u strankama", ukazao je Verkamp.
