Prema optužnici, 14. jula 1995. u Orahovcu nedaleko od Zvornika pogubljeno je oko hiljadu Bošnjaka, koje su prethodno vojni policajci Republike Srpske zatvorili u fiskulturnu salu osnovne škole.
Svjedok Lazar Ristić je tog dana, kako tvrdi, bio na liniji odbrane u susjednom selu Delići. Na zahtjev tadašnjeg zamjenika načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Milorada Trbića poslao je u Orahovac desetak vojnika da, kako je rekao, "pojačaju obezbjeđenje kako zarobljeni Bošnjaci ne bi provalili iz škole". Ti vojnici su mu, međutim, javili da ih u Orahovcu prisiljavaju, ne da obezbjeđuju, nego da streljaju zatočene Bošnjake. Svjedok ih je, kako tvrdi, ne samo povukao sa tog zadatka, nego ih i poslao kućama.
Svjedok je izjavio: "U mojoj komandi ta dešavanja u Orahovcu nisu imala nikakve veze, znači nismo znali o čemu se radi 14., kakva je situacija... Nekad smo morali sami da odlučimo u bataljonu, zavisno od situacije, jer ako nema komandanta, neke stvari smo morali rješavati, znači, mogli smo nešto da uradimo mimo komandanta, ali ipak poslije izvještavali smo komandanta šta se desilo po tom pitanju ako nije bio tu."
Tog dana, 14. jula 1995, po Ristićevom svjedočenju, komandant Zvorničke brigade, optuženi Vinko Pandurević, nije bio u komandi i zato je morao sâm donijeti odluku o povlačenju vojnika iz Orahovca. Na pitanje, kako je reagovao kad je saznao da je izvršen masakr, rekao je:
"Bio sam šokiran načinom kako je to rađeno, ali sam ja gledao svoj dio posla. Nije tu bilo ništa u mom domenu. Sve ostalo što se dešavalo mene to nije zanimalo, ali ono što mene kao čovjeka i tad, u tom vremenu i sad na neki način muči i nije mi jasno jeste zašto je to urađeno u Zvorniku kad je naš komandant bio odsutan."
Mada svjedok tužbe, Ristić je u unakrsnom ispitivanju branio svog pretpostavljenog, optuženog Pandurevića. Da je, tvrdio je, Pandurević bio u komandi 14. jula, masakra u Orahovcu ne bi bilo. Da bi potkrijepio tu tvrdnju, ispričao je kako su postupili kad im se predao jedan Bošnjak iz kolone, koja je krenula "stazom smrti i užasa", kako je nazvan put od Srebrenice do Tuzle.
"Išao je prema komandi podignutih ruku. Nismo znali ko je. Prišao je. Bio je ranjen u vrat, tekla je krv. Pitali su ga da li može da priča. On je rekao da ne može. Donijeli su mu papir i olovku. Napisao je da je došao da traži da s nekim pregovara: hoće da se predaju. Koliko ih ima? On je napisao da ih ima pet hiljada civila i dvije hiljade vojno sposobnih. To je prenio major Obrenović komandantu Pandureviću koji je rekao: doći ću ja dolje da pregovaramo.
Po iskazu svjedoka, njegov bataljon se, po naredbi optuženog Pandurevića, uklonio sa svojih položaja i cijelu kolonu od sedam hiljada Srebreničana propustio prema Tuzli, javio je Deutsche Welle.
Danas će se Lazar Ristić po treći put, zapravo treći dan, pojaviti u sudnici Haškog tribunala da mu o tom događaju, nakon Pandurevićeve odbrane, dodatna pitanja postavi tužilaštvo.
Mladi ili iskusni: Moglo bi vas iznenaditi u kojim godinama su muškarci najprivlačniji
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
